Litasco ponovno opskrbljuje Burgas

Od 1. srpnja 2026. jedina velika bugarska rafinerija ponovno može kupovati sirovu naftu preko Litasca, trgovačke tvrtke sa sjedištem u Ženevi koja pripada ruskoj grupi Lukoil (Litasco). Bugarski ministar gospodarstva Alexander Pulev rekao je da je pogon u Burgasu bio „na rubu” zatvaranja jer nije mogao nabaviti sirovu naftu koja odgovara njegovim tehničkim zahtjevima (Fakti). Neposredna kriza opskrbe gorivom time je izbjegnuta. No rješenje počiva na ponovnom otvaranju trgovačkog kanala povezanog s istom ruskom korporativnom strukturom koju europske sankcije nastoje ograničiti.

Što radi Litasco i zašto je važno tko mu je vlasnik

Litasco nije običan posrednik na tržištu nafte. Sama tvrtka na svojim stranicama navodi da je dio grupe Lukoil (Litasco). U naftnoj trgovini takve trgovačke podružnice dogovaraju tko prodaje teret, tko ga prevozi, tko ga osigurava i tko financira isporuku. Ako banke ili osiguravatelji zbog sankcijskog rizika odbiju raditi s tom razinom posla, rafinerija može ostati poslovno odsječena i onda kada sirove nafte na svjetskom tržištu fizički ima. Bugarski mediji blokadu povezuju s Litascovim zajmom iz 2023. i ograničenjima vezanima uz postupak pred sudom u Ženevi, premda točan mehanizam nije razjašnjen (Fakti).

Europske naftne sankcije, propisane Uredbom Vijeća 833/2014, ograničavaju kupnju ili uvoz sirove nafte koja potječe iz Rusije ili se iz Rusije izvozi (EUR-Lex). Pravni test prati samu naftu i lanac transakcija, a ne samo adresu na računu. Ako švicarski trgovac Burgasu prodaje iračku ili kazahstansku naftu, to samo po sebi ne krši ta pravila. Problem nastaje ako se iza švicarskog posrednika skriva ruska nafta, ruska kontrola, rusko financiranje ili korisnik pod sankcijama.

Na toj razlici počiva cijeli slučaj. Teret koji nije ruskog podrijetla, ali ga prodaje trgovac povezan s Lukoilom, može biti zakonit, a da istodobno vraća poslovnu vrijednost u strukturu povezanu s Rusijom. Smjernice Europske komisije o provedbi sankcija zato od regulatora i banaka traže da ne gledaju samo pravni oblik, nego stvarno vlasništvo, tok plaćanja i krajnjeg korisnika dobiti (European Commission). Svrha sankcija jest ograničiti sposobnost Rusije da financira rat (Consilium). Hoće li kanal preko Litasca tu svrhu poštovati ili potkopati, ovisi o podrijetlu tereta, financiranju i tokovima dobiti koji zasad nisu javno objavljeni.

Zašto rafinerija ne može samo promijeniti dobavljača

Burgas opskrbljuje velik dio bugarskog domaćeg tržišta goriva, uključujući zrakoplovno gorivo i strateške zalihe. Rafinerija ne može jednostavno zamijeniti jednu sirovu naftu drugom. Svaki je pogon projektiran za određenu mješavinu sirovina, odnosno kombinaciju vrsta nafte prema gustoći, udjelu sumpora i kemijskom sastavu (U.S. EIA). Promjena te mješavine mijenja proizvode koji izlaze iz rafinerije i može poslovno postati neisplativa. Jedan barel mora istodobno biti zakonit, dostavljiv, osigurljiv, financijski provediv i tehnički prikladan.

Bruxelles je taj problem prepoznao rano. Uredbom 2022/2367 Bugarskoj je odobreno vremenski ograničeno izuzeće, odnosno pravna iznimka, koja je pod određenim uvjetima dopuštala nastavak uvoza ruske sirove nafte morskim putem (EUR-Lex). Prema dostupnim informacijama, zasebna američka dozvola koja pokriva Lukoilove operacije istječe krajem listopada 2026. Ako ne bude produljena, a ne uspostavi se drugi operater ili drugi opskrbni aranžman, Burgas bi se za nekoliko mjeseci mogao suočiti s ozbiljnijim poremećajem.

Njemačka i Italija riješile su isti problem drukčije

Europa se već bavila rafinerijama povezanima s ruskim vlasnicima. Njemačka je u rujnu 2022. Rosneftove udjele u rafineriji PCK Schwedt stavila pod državno povjereničko upravljanje i operativnu kontrolu prenijela na Bundesnetzagentur, saveznu mrežnu agenciju (Bundesnetzagentur). Berlin je potom organizirao alternativne isporuke kazahstanske nafte (Bundesregierung). Njemački redoslijed bio je jasan: najprije kontrola nad pogonom, zatim rješenje opskrbe.

Talijanska rafinerija ISAB Priolo na Siciliji, pod kontrolom Lukoilove podružnice, imala je drukčiji problem. Pogon je tehnički mogao raditi, ali su se banke, trgovci i osiguravatelji povlačili zbog sankcijskog rizika. Italija je preko svojih pravila o strateškoj provjeri ulaganja, poznatih kao Golden Power, te uz američku dozvolu OFAC-a, otvorila put prodaji vlasničkog udjela (Lowdown). Italija je promijenila vlasničku strukturu.

Bugarska zasad nije učinila ni jedno ni drugo. Aranžman s Litascom kupuje vrijeme, ali ne rješava pitanje tko stvarno kontrolira rafineriju ni tko ima korist od njezinih trgovačkih tokova. Sljedeći test neće biti adresa tvrtke, nego dokazi o teretu: odakle nafta dolazi, tko financira isporuku i gdje završava dobit. Budući da se američka dozvola, prema dostupnim informacijama, približava isteku u listopadu, prostor za strukturno rješenje brzo se sužava.