Litva odbija Washington zbog bjeloruske potaše

Sjedinjene Države zatražile su od Litve, Poljske i Ukrajine da ponovno dopuste prolaz bjeloruske potaše preko svojeg teritorija. Sve tri zemlje odbile su zahtjev. Washington ga je u svibnju 2026. poslao kao nepotpisani dokument State Departmenta, takozvani „non-paper”, neformalni diplomatski papir bez službenog autorstva. Time je otvoren strukturni raskorak u transatlantskoj politici sankcija: SAD je već ukinuo vlastita ograničenja Belaruskali, bjeloruskom državnom monopolu za potašu, dok Europska unija to ne može učiniti bez suglasnosti svih 27 članica. Razlika je pravna, a ne samo diplomatska.

Zašto nijedna država ne može sama reći da

Sankcije EU-a na bjelorusku potašu ugrađene su u Uredbu Vijeća (EZ) br. 765/2006, propis koji se izravno primjenjuje na carinske službe, željezničke operatore i lučke terminale u svim državama članicama (finance.ec.europa.eu). Uredba ne zabranjuje samo uvoz nego i tranzit i prijevoz bjeloruskog kalijeva klorida kroz teritorij EU-a (gov.ie). Litavski ministar vanjskih poslova Kęstutis Budrys sažeo je stvar bez prostora za dvosmislenost: dok su sankcije EU-a na snazi, „takve se aktivnosti ne mogu provoditi u Litvi, Latviji ili Poljskoj” (LRT).

Za uvođenje tih sankcija bila je potrebna jednoglasnost u Vijeću EU-a, tijelu u kojem svaka država članica mora dati pristanak. Za njihovo ukidanje vrijedi isto pravilo. EU je u veljači 2026. jednoglasno produljio sankcije Bjelorusiji do veljače 2027., uz izričito zadržavanje ograničenja na potašu (Mayer Brown). Američki dokument, dakle, od triju zemalja traži nešto što im europsko pravo ne dopušta da učine samostalno. Litavski predsjednik Gitanas Nausėda rekao je to izravno: „Ne bismo mogli ništa promijeniti ni kad bismo htjeli.”

Zatvorenici za potašu

Washingtonov pristup počiva na transakcijskoj logici. Od siječnja 2025. Trumpov izaslanik John Coale više je puta putovao u Minsk i, u zamjenu za postupno američko ublažavanje sankcija, osigurao puštanje više od 500 političkih zatvorenika, među njima dobitnika Nobelove nagrade Alesa Bialiatskog i oporbene čelnice Marije Kolesnikove (Euronews, RFE/RL). Do ožujka 2026. Washington je Belaruskali u potpunosti uklonio s američkog popisa sankcioniranih subjekata. U neformalnom dokumentu zatim je predloženo da bi prihodi od europskog tranzita mogli financirati ukrajinsku obranu, čime je odbijanje zahtjeva politički predstavljeno kao manjak solidarnosti.

Argument da bi popuštanje sankcija moglo udaljiti Bjelorusiju od Rusije sudara se s vojnim činjenicama. Rusija je u prosincu 2025., u istom tjednu u kojem je dogovoren aranžman oko potaše, rasporedila u Bjelorusiju raketni sustav Orešnik, sposoban nositi nuklearno oružje (Arms Control Association). Ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha odbacio je tu logiku: „Ne treba imati iluzija da će netko, nekakvim ustupcima, uspjeti izvući Bjelorusiju iz ruske sfere utjecaja” (Interfax Ukraine).

Cijena odbijanja

Litavsko odbijanje ima stvarnu gospodarsku cijenu. Bjeloruska potaša nekoć je činila gotovo trećinu tereta luke Klaipėda. Gubitak tih pošiljki značio je oko 14 milijuna eura godišnje manje lučkih prihoda, dok je terminal koji ih je obrađivao pao s 96 milijuna na 3,2 milijuna eura prihoda (Lrytas). Poljska je ostala strateški šutljiva. Varšava nije ni potvrdila ni demantirala da je primila američki dokument, premda neusklađenost širine željezničkog kolosijeka s Bjelorusijom ionako pruža praktičnu tehničku prepreku uz pravnu (Rzeczpospolita).

Europska unija u međuvremenu nastavlja pooštravati režim. Dvadeseti paket sankcija, usvojen u travnju 2026., dodao je nova bjeloruska pravna i fizička lica na popis sankcioniranih te povećao carine na bjelorusku potašu koja stiže na tržište Unije (Mayer Brown).

Savjetnik ukrajinskog predsjednika Dmitro Litvin imenovao je sustavni rizik: „To Putinu daje sigurnost da se sankcije mogu ublažiti” (RBC-Ukraine). Ako se vidljiva sektorska sankcija EU-a može načeti bilateralnim američkim pritiskom na pojedine glavne gradove, isti se obrazac može primijeniti na rusku energetiku i financijska ograničenja. Sljedeća provjera dolazi u veljači 2027., kada sankcije Bjelorusiji ponovno idu na godišnje jednoglasno produljenje. Dovoljna je jedna država članica da blokira nastavak. Mađarska je takvu polugu već koristila kod paketa protiv Rusije, iako se pod novom vladom Pétera Magyara Budimpešta približila glavnoj liniji EU-a.

Odvojeno od toga, Lukašenko je američkim ulagačima ponudio mogućnost prodaje rudnika vrijednog 3 mlrd. dolara (Euromaidan Press). Ako američke kompanije uđu u proizvodnju bjeloruske potaše, tihi zahtjev Washingtona pretvara se u zahtjev iza kojeg stoji izravan komercijalni interes.