Litva traži novi početak s Kinom

A legal shield made of paper awaits its first test against the sea.
Kompozicija slike · tobriefKada je Litva 2021. u Vilniusu otvorila tajvansko predstavništvo, Peking je snizio razinu diplomatskih odnosa i pritisnuo litavski izvoz, ali i europske lance opskrbe u kojima su se nalazile litavske komponente (Reuters, WTO DS610). Pet godina poslije, mandatar za ministra vanjskih poslova Kestutis Budrys kaže da Vilnius želi normalizirati odnose s Kinom na pragmatičnim osnovama, uz poštovanje međunarodnog prava te obveza prema EU-u i NATO-u (LRT, Euronews). Taj zaokret nije slučajan. Litva je cijenu sukoba uglavnom platila sama. Iza nje ostaje pitanje može li zaštitni mehanizam koji je Bruxelles izgradio nakon štete sljedeću malu članicu zaštititi prije nego što račun stigne na naplatu.
Što je izgradila litavska kriza
Spor je prestao biti samo bilateralni kada je Europska komisija pred Svjetskom trgovinskom organizacijom pokrenula postupak protiv Kine zbog diskriminacijskih trgovinskih mjera. Budući da je trgovinska politika u nadležnosti EU-a, Komisija je mogla nastupiti u ime cijelog bloka. Time je pritisak na jednu prijestolnicu preoblikovan u napad na jedinstveno tržište.
Taj je slučaj ubrzao i donošenje novog pravnog alata. Instrument protiv prisile, usvojen 2023., funkcionira u tri koraka. Komisija najprije ispituje koristi li neka država izvan EU-a gospodarski pritisak protiv članice. Vijeće, u kojem sjede vlade država članica, zatim kvalificiranom većinom odlučuje postoji li prisila; to znači da veće države imaju veću težinu, ali nijedna zemlja sama ne može staviti veto. Ako se prisila utvrdi, Komisija predlaže protumjere: carine, zabrane u javnoj nabavi ili ograničenja ulaganja.
Alat, dakle, postoji. Još nikada nije upotrijebljen. Institut Europske unije za sigurnosne studije to je sažeo bez uljepšavanja: Europi ne nedostaje novo trgovinsko oružje, nego politička volja da ga aktivira.
Tri zemlje, tri razloga za oklijevanje
Hoće li se instrument protiv prisile doista koristiti, ovisi o državama čije ih veze s Kinom potiču na izbjegavanje otvorenog sukoba.
Njemačka ima najviše za izgubiti ako se trgovinski odnosi poremete. Uvoz iz Kine dosegnuo je 170,6 milijardi eura u 2025., uz trgovinski manjak od 89,3 milijarde eura (Süddeutsche Zeitung/dpa). Berlinski pristup, prema kojem se trgovački kanali drže otvorenima, a strateški sektori štite posebnim ogradama, dobro se uklapa u litavski pokušaj normalizacije. No upravo bi ta izloženost mogla Njemačku učiniti opreznom kada bi trebalo podržati protumjere zbog pritiska na neku drugu članicu.
Domaća rasprava, kako je prikazuje Tagesschau, sve se više okreće industrijskom natjecanju s Kinom u elektronici i električnim vozilima, a manje obrani manjih saveznika od gospodarske prisile.
Nizozemska problem promatra kroz tehnološka uska grla. Haške izvozne kontrole za naprednu opremu za proizvodnju čipova proizlaze iz sigurnosnih razloga, a spor s Pekingom oko vlasništva nad Nexperijom još nije riješen. Nizozemska logika glasi: najprije zaključati stratešku tehnologiju, zatim normalizirati ostatak odnosa.
Mađarska iz litavskog slučaja izvlači drukčiju pouku: da se sukob s Kinom ne isplati. Kineska ulaganja u sektor baterija procjenjuju se na više od 26 milijardi eura, uz očekivani kapacitet veći od 198 GWh do 2030. (Növekedés). Budimpešta litavski zaokret čita kao dokaz da simbolične geste mogu stajati tvornica i radnih mjesta. Telex piše da bi kineska konkurencija mogla pogoditi četvrtinu mađarskog izvoza, ali odgovor koji Budimpešta preferira nije obrana, nego prilagodba.
Baltički susjedi govore tiše, ali u istom smjeru. Sve tri države napustile su kineski format suradnje 16+1 do 2022. (Reuters, Latvia MFA). Kontakti se nastavljaju bilateralno i kroz EU. To je funkcionalna diplomacija, ali bez institucionalnog povjerenja.
Odgovor koji alat još duguje
Instrument protiv prisile osmišljen je tako da ga nijedna država ne može sama blokirati. No kvalificirana većina i dalje traži dovoljno vlada koje će se složiti da prisila postoji i prihvatiti cijenu odgovora. Pravi test bit će hoće li Njemačka, Mađarska i ostale članice podržati djelovanje kada pritisak ne bude usmjeren na njih.
Litavski pokušaj novog početka pokazuje da EU ima alat za sljedeći slučaj gospodarske prisile. Ono što još nema jest dokaz da će se taj alat pokrenuti prije nego što mala država ponovno sama plati račun.
How was this article?
Help us get better
Help us get better
Details about this article
- Model:
- claude-opus-4-6
- Generated:
- 7/14/2026, 2:40:39 AM
- Pipeline run:
- eu_pipeline_20260714_005006
- Watermark:
- SynthID (Google's invisible watermark)
- Human review:
- None before publication