LKAB dobio dozvolu za rijetke zemlje

Svaki motor električnog automobila, svaki generator pučinske vjetroturbine i svaka precizno navođena raketa ovise o istom, slabo vidljivom sastojku: trajnim magnetima od elemenata rijetkih zemalja. Europa ih troši u tisućama tona godišnje, ali ih sama gotovo ne proizvodi. Uvozi 95 posto rijetkih zemalja, pri čemu Kina kontrolira oko 70 posto opskrbe Europske unije i do 90 posto svjetske prerade. Švedski sud 26. svibnja izdao je okolišnu dozvolu koja taj odnos ne mijenja odmah, ali otvara jedan od rijetkih europskih putova prema vlastitoj proizvodnji.

Blago u rudarskom otpadu

Švedska državna rudarska kompanija LKAB dobila je odobrenje za gradnju industrijskog parka za kritične minerale u Luleåu, na sjeveru Švedske. Sirovina ne dolazi iz novog rudnika, nego iz postojećeg rudarskog otpada: apatita, minerala bogatog fosforom koji LKAB više od stoljeća odvaja i odbacuje u proizvodnji željezne rude. U tom apatitu nalaze se svih 17 elemenata rijetkih zemalja, upravo onih koji su potrebni za magnete na kojima počivaju europska zelena tranzicija i obrambena industrija.

Postupak je kemijski jasan, ali industrijski zahtjevan. Samljeveni apatit otapa se u kiselini, čime se oslobađaju ioni rijetkih zemalja, zajedno s fosforom i kalcijem. Nizom taloženja i filtracija rijetke se zemlje koncentriraju u miješani spoj, dok se fosfor izdvaja za proizvodnju gnojiva. Demonstracijsko postrojenje, koje se gradi od siječnja 2025., trebalo bi do jeseni 2026. potvrditi može li taj objedinjeni postupak raditi u praksi. Drugim riječima, LKAB pokušava stoljeće rudarskih ostataka pretvoriti u dvije sirovine koje Europi kronično nedostaju. U laboratoriju koncept funkcionira; sada treba dokazati da može raditi pouzdano i u industrijskim količinama.

Dio slagalice, ne cijela slika

LKAB-ove ambicije nisu male. Kompanija je za tri povezana projekta na sjeveru Švedske dobila status strateškog projekta Europske unije prema Aktu o kritičnim sirovinama, a ležište Per Geijer kraj Kirune sadrži procijenjenih 2,2 milijuna tona oksida rijetkih zemalja, što je najveći potvrđeni europski resurs. Među 17 elemenata rijetkih zemalja za trajne su magnete presudna dva: neodimij i praseodimij. Oni stvaraju snažna magnetska polja zbog kojih motori električnih vozila mogu biti kompaktni, a vjetroturbine učinkovitije. LKAB nije objavio službene procjene količina tih elemenata magnetske kvalitete, ali navodi da želi pokriti znatan dio cilja Europske unije da najmanje 10 posto svojih potreba za rijetkim zemljama vadi na vlastitom teritoriju.

Puna proizvodnja planirana je za 2030-e godine. Konačna odluka o ulaganju još nije donesena. Operativni direktor LKAB-a rekao je da će kompanija napredovati „korak po korak” i ulagati kapital tek „kada uvjeti budu pravi”.

Usko grlo je nizvodno

Glavni europski problem nije samo vađenje rude, nego odvajanje i rafiniranje miješanog koncentrata u materijale industrijske kvalitete. Razlog je kemija: elementi rijetkih zemalja međusobno su vrlo slični, gotovo kao 17 nijansi iste boje. Njihovo razdvajanje traži stotine uzastopnih kemijskih koraka u postupku ekstrakcije otapalima. Kina je taj proces usavršavala četiri desetljeća i danas drži 85 do 90 posto svjetskih kapaciteta za odvajanje. Jedino veliko europsko postrojenje, Silmet u Estoniji, godišnje obrađuje oko 3.000 tona.

Francuska je 5. svibnja najavila nacionalni plan otpornosti vrijedan 600 milijuna eura kako bi obnovila upravo te nizvodne kapacitete. Na papiru se francuski i švedski pristup dobro nadopunjuju: Švedska osigurava rudu, Francuska je pretvara u uporabne metale. U praksi im se rokovi ne podudaraju. Francuska prvu proizvodnju u odvajanju rijetkih zemalja cilja oko 2028., dok LKAB-ov koncentrat u većim količinama neće stizati prije početka 2030-ih. Do kraja ovoga desetljeća francuskim će rafinerijama zato trebati sirovina izvan Europe.

Istodobno se nazire neformalni nordijski koridor: švedsko vađenje, norveško odvajanje i finska tehnologija prerade. Tri države imaju tri komplementarne uloge, ali zasad bez formalnog koordinacijskog dogovora. Tržišna logika povezuje ono što vlade još nisu organizirale.

Što pratiti

LKAB-ovo demonstracijsko postrojenje ove će jeseni odgovoriti na prvo tehničko pitanje: može li postupak ekstrakcije pouzdano raditi izvan laboratorija i mogu li emisije ostati unutar granica okolišne dozvole. Od tog odgovora ovisit će i odluka o punom ulaganju. Širi europski test dolazi u listopadu 2026., kada istječe kineska privremena obustava ograničenja izvoza rijetkih zemalja. Prvi europski kapaciteti za odvajanje trebali bi proraditi tek početkom 2027. Taj kratki razmak pokazat će koliko je Europa i dalje izložena te koliko brzo raspršene dijelove svoje strategije za rijetke zemlje mora pretvoriti u stvaran opskrbni lanac.