Meridiamov udio čeka tarifni test

Francuski ulagač u infrastrukturu Meridiam preuzeo je kontrolu nad društvom koje stoji iza Great Sea Interconnectora (GSI), planiranoga podmorskog elektroenergetskog voda između Krete i Cipra. Ugovor potpisan 5. kolovoza daje Meridiamu 66 posto udjela, dok ADMIE, grčki operator prijenosnog sustava, zadržava 34 posto i tehničko vodstvo projekta (Enerdata, energynews.pro). Prema dosad objavljenim podacima, ulazak Meridiama projekt čini uvjerljivijim za vjerovnike. No još nema dokaza da je novac zaista osiguran, niti da gradnja može početi.

Što se promijenilo, a što nije

Projektno društvo ustrojeno je kao posebna namjenska tvrtka, pravno izdvojena jedinica u kojoj su koncentrirani prava, ugovori i budući prihodi od kabela. Time što Meridiam preuzima većinsku kontrolu, iza projekta sada stoji ozbiljan privatni infrastrukturni ulagač, pa se rizik više ne oslanja samo na bilancu ADMIE-ja. Meridiamov poslovni model počiva na dugoročnom držanju regulirane infrastrukture, upravo onome što banke žele vidjeti kod ovakvih projekata.

No Meridiam nije kupio dovršenu trasu, zaključeno financiranje, regulatorno odobrenje za naplatu troškova kroz račune za struju ni jasno mjesto u proizvodnom rasporedu proizvođača kabela. Nexans je krajem kolovoza certificirao svoju dubokomorsku tehnologiju za dubine od 3.000 metara, pa tehnička izvedivost izgleda realnije. Ali Nexans je u siječanjskom priopćenju govorio o „preraspodjeli rasporeda”, dok u rezultatima za prvo polugodište 2026. ulagačima nije poručio da je provedba GSI-ja počela.

Prihodovno pitanje na koje banke čekaju odgovor

Grčki energetski regulator RAAEY još je do 11. rujna provodio savjetovanje o najvažnijoj brojci u cijelom projektu: koliko će projektno društvo tijekom vremena smjeti naplatiti korisnicima elektroenergetskog sustava. Banke svoje zajmove cijene prema toj budućoj naplati. Dok regulatori ne odrede formulu, nijedna banka ne može čvrsto preuzeti obvezu.

Jedan dio formule čini WACC, odnosno ponderirani prosječni trošak kapitala: prinos koji regulatori dopuštaju ulagačima i vjerovnicima kroz mrežne naknade. ADMIE je predložio da se pretpostavljeni udio duga tijekom gradnje spusti na 50 do 60 posto, s ranijeg raspona od 60 do 80 posto (OT, Sigmalive). Niži pretpostavljeni udio duga obično znači viši dopušteni prinos. To projekt čini privlačnijim vlasnicima kapitala poput Meridiama, ali istodobno povećava teret za korisnike.

Cipar odlučuje hoće li potrošači plaćati prije nego što kabel postoji

Cipar je najuže grlo projekta. Ministar energetike Michalis Damianos pozdravio je ulazak Meridiama, ali je rekao da konačne odluke ovise o dubinskoj provjeri Europske investicijske banke. Ta provjera zasad ostaje zahtjev za studiju, a ne odobreni zajam. Nije objavljena ni odluka vlade ni regulatora o tome tko plaća koji dio.

Prema ciparskim medijskim izvješćima, država bi tijekom gradnje trebala platiti 125 milijuna eura, a obveza bi se aktivirala izdavanjem NAVTEX-a, pomorske obavijesti kojom se dopuštaju istražni radovi na moru. Dvije rate već se tretiraju kao dospjele, iako NAVTEX nije objavljen. Izvješća spominju moguće izdavanje u listopadu, dok bi nedovršena istraživanja trebala proći kroz akvatorij u kojem je Turska već signalizirala protivljenje. Grčki ministar vanjskih poslova George Gerapetritis rekao je da Grčka neće tražiti tursko dopuštenje. Time je jasna politička pozicija Atene, ali ne i operativni rizik istraživanja spornog morskog dna.

Tko dobiva, a tko nosi trošak

Regulirana imovina privlačna je zato što odobrene troškove tijekom vremena ne vraćaju samo dioničari, nego budući korisnici sustava. Meridiam preuzima upravo takvu imovinu, uz približno 657 milijuna eura bespovratnih sredstava Europske unije (CINEA, Euronews). ADMIE smanjuje vlastitu financijsku izloženost, ali zadržava inženjerske naknade i ulogu operatora. Ako kabel proradi, Cipar izlazi iz elektroenergetske izolacije od kontinentalne europske mreže te dobiva pristup jeftinijem uvozu i veću sigurnost opskrbe.

Rizik ponajprije ostaje na ciparskim potrošačima i poreznim obveznicima. Povrat troškova znači da regulatori projektnom društvu dopuštaju naplatu odobrenih izdataka kroz račune za struju i prije nego što kabel isporuči ijedan elektron. To je uobičajeno u financiranju infrastrukture. No kod projekta čija trasa prolazi spornim vodama, uz procijenjeni trošak veći od 1,9 milijardi eura (Euronews), puni ugovorni uvjeti o prekoračenju troškova, sigurnosnim zastojima i refinanciranju i dalje nisu objavljeni.

Promjena vlasništva stvarna je. Savjetovanje RAAEY-ja završava 11. rujna, a odluke Cipra o tarifama i Europske investicijske banke pokazat će može li Meridiamov kapital privući dovoljno institucionalnih obveza da se kabel s tablice dioničara premjesti u Sredozemlje.