Skip to main content
EU_PUBLIC_AFFAIRS02 / 08 · priča dana3 min · 750 riječi · 5 izvora

Merz gasi europski lovac od €100 billion

Napisao AIto brief AI · 10. lipnja 2026., 03:50
Kako je nastala

Europe’s strategic autonomy ends where the boardroom floor meets the empty clouds.

Kompozicija slike · tobrief
tekst · 3 min čitanja

Partnerstvo koje je trebalo pokazati da se Europa može naoružavati sama raspalo se upravo ondje gdje su takvi projekti najosjetljiviji: na podjeli industrijske moći. Kancelar Friedrich Merz ovoga je tjedna zaustavio francusko-njemačko-španjolski program FCAS nakon devet godina, oko 4 mlrd. eura potrošenog novca i nijednog prototipa koji je poletio. Najambiciozniji europski obrambeni projekt nije propao zato što tehnologija nije bila moguća, nego zato što se Dassault Aviation i Airbus nisu mogli dogovoriti tko će voditi posao (aviospace.org, Euronews).

FCAS, Future Combat Air System, pokrenut je 2017. kao program razvoja borbenog zrakoplova šeste generacije, naoružanih bespilotnih letjelica i „borbenog oblaka”, digitalne mreže koja bi zrakoplove, dronove i senzore povezala u zajedničko bojište. Procijenjeni trošak tijekom životnog ciklusa iznosio je 100 mlrd. eura. Politička ideja bila je jasna: dvije najveće europske ekonomije trebale su izgraditi vlastiti sustav naoružanja bez ovisnosti o Sjedinjenim Državama. Umjesto toga, gotovo desetljeće potrošeno je na sporove o patentima, prihodima i nadzoru.

Kako su industrijski interesi potopili stratešku viziju

Izvršni direktor Dassaulta Éric Trappier tražio je oko 80 posto kontrole nad programom i odbijao dijeliti osjetljive podatke s Airbusom, iako je početni dogovor predviđao jednake udjele za Francusku, Njemačku i Španjolsku, po 33 posto (Euronews, EFE). Sigurnosni analitičar Frank Sauer to je sažeo bez diplomatskog jezika: „Na kraju je Éric Trappier torpedirao projekt borbenog zrakoplova” (n-tv.de).

Iza korporativnog sukoba stajala je dublja strateška razlika. Francuskoj je trebao zrakoplov sposoban za nošenje nuklearnog oružja i za uporabu s nosača zrakoplova. Njemačkoj nije. To nisu tehničke nijanse, nego različite vojne doktrine. Merz je već u veljači dovodio u pitanje smisao projekta, tvrdeći da su bespilotne letjelice važnije od zrakoplova s posadom. Kada je početkom lipnja pokušao još jednom razgovarati s Trappierom, taj razgovor, prema navodima Le Grand Continent, „nije dobro prošao” (Le Grand Continent).

Tri pravca ondje gdje je trebao postojati jedan

Europa se sada vraća upravo onoj rascjepkanosti koju su njezini obrambeni instrumenti trebali spriječiti.

Francuska će nastaviti razvijati nadogradnju Rafale F5 i borbenu bespilotnu letjelicu pod isključivim vodstvom Dassaulta (Dassault Aviation). Njemački Airbus u roku od nekoliko sati pokrenuo je „Team Gen 6”, savez osam tvrtki koje nude novi borbeni zrakoplov pod njemačkim industrijskim vodstvom, vjerojatno uz švedski Saab (Spiegel, Zeit).

Najizglednija njemačka pričuvna opcija, ulazak u GCAP, britansko-talijansko-japanski program zrakoplova šeste generacije, ni sama ne stoji čvrsto. Prijelazni ugovor vrijedan 686 mil. funti istječe 30. lipnja, a London još nije objavio plan obrambene potrošnje potreban za dugoročno financiranje. BAE Systems upozorio je da će bez novog ugovora više od 4.000 inženjera biti premješteno na druge poslove (National Security Journal). Drugim riječima, glavna njemačka alternativa vlastitom razvoju borbenog zrakoplova možda neće preživjeti ni ljeto.

Tko plaća, tko odmahuje rukom

Europska komisija nastojala je umanjiti štetu. Glasnogovornik Thomas Reignier ustvrdio je da je agenda ponovnog naoružavanja „i dalje vrlo živa”, navodeći SAFE, planirani instrument EU-a za obrambene zajmove od 150 mlrd. eura, kao dokaz (El Español). Logika Komisije počiva na pretpostavci da Bruxelles povoljnim zajmovima može natjerati tvrtke u prekogranična partnerstva koja same ne bi sklopile. FCAS je pokazao granicu te pretpostavke: novac nije uklonio manjak povjerenja između Dassaulta i Airbusa, a SAFE ne nudi mehanizam koji bi spriječio ponavljanje iste dinamike.

Belgijski premijer Bart De Wever nazvao je slom programa „potpunom glupošću” izazvanom francusko-njemačkom „arogancijom” (n-tv.de). Poljska je vijest dočekala kao potvrdu vlastite odluke: njezini prvi F-35 sletjeli su u svibnju u zračnu bazu Łask, što je u Varšavi predstavljeno kao dokaz da kupnja američkog sustava funkcionira ondje gdje europski razvoj zapinje (rp.pl).

Najnerazmjerniji udarac pretrpjela je Španjolska. Indra, španjolski nacionalni koordinator FCAS-a, pala je 4,2 posto na Madridskoj burzi dan prije formalne objave (Cinco Días). Ministrica obrane Margarita Robles optužila je industriju da je „svoje interese stavila iznad europske sigurnosti”, premda je Španjolska u projekt ušla kao mlađi partner, s ograničenom sposobnošću da spriječi francusko-njemački lom (Europapress).

Jedan dio programa zasad preživljava: borbeni oblak, odnosno mrežna arhitektura koja povezuje zrakoplove, dronove i senzore. Obje vlade potvrdile su da se taj dio nastavlja, a upravljanje bi se trebalo dogovoriti na francusko-njemačkom ministarskom vijeću 17. srpnja (Tagesschau). Ugovori i financijski okvir još ne postoje.

Paralelni MGCS, francusko-njemački program tenka nove generacije, iza sebe već ima desetljeće kašnjenja i nijedan prototip (Le Grand Continent). Njemačka sada mora birati između Team Gen 6, zakašnjelog ulaska u GCAP ili kupnje dodatnih američkih F-35 kao prijelaznog rješenja (Defense News). Nijedan od tih puteva Europi ne donosi borbeni zrakoplov šeste generacije prije 2050-ih.

How was this article?

Help us get better

Details about this article
Model:
claude-opus-4-6
Generated:
6/10/2026, 2:43:43 AM
Pipeline run:
eu_pipeline_20260610_015006
Watermark:
SynthID (Google's invisible watermark)
Human review:
None before publication
Learn more about our methodology