Mitsotakis traži 60 milijardi eura

Kyriakos Mitsotakis priprema grčko predsjedanje Vijećem EU-a, tijelom u kojem nacionalne vlade pregovaraju o europskim zakonima, s paketom za europske mreže i infrastrukturu vrijednim, prema dostupnim informacijama, 60 milijardi eura. Paket je vezan uz širu bitku oko sljedećega sedmogodišnjeg proračuna Unije za razdoblje 2028.-2034. (Deutschlandfunk). Atena želi infrastrukturu pretvoriti u političku oznaku koju mogu prihvatiti i fiskalno strože države i zemlje koje ovise o kohezijskom novcu. Njemački kancelar Friedrich Merz već je ukupni proračunski prijedlog Europske komisije nazvao „nepriuštivim”, a bez suglasnosti svake vlade ne može se raspodijeliti ni jedan euro (članak 312. UFEU-a).

Rotirajuće predsjedništvo ne piše europski proračun. Ono određuje dnevni red, vodi ministarske sastanke, sastavlja kompromisne tekstove i odlučuje o tome koje će se ustupke povezati u isti pregovarački paket, a koje držati odvojeno (predsjedništvo Vijeća). U pregovorima u kojima svaka država može blokirati cijeli dogovor, takva kontrola redoslijeda nije formalnost. Grčka računa da „mreže” mogu poslužiti kao zajednički nazivnik: prometni koridori, energetske veze, digitalna infrastruktura i projekti dvojne, vojne i civilne namjene, objedinjeni pod kišobranom koji mogu braniti i sigurnosno usmjerene vlade i države gladne razvojnih ulaganja.

Nakon što istekne novac za oporavak

Tajming nije slučajan. Mehanizam za oporavak i otpornost, europski ulagački fond uspostavljen nakon pandemije, istječe nakon 2026. godine, a zamjene usporedive veličine zasad nema. Grčka je osobito izložena: potpora iz tog instrumenta iznosila je oko 16 do 17 posto BDP-a, što znači da nestaje jedan od glavnih pokretača ulaganja (EUobserver). Bez nasljednika tog programa, države koje su se oslanjale na europski novac iz pandemijskog razdoblja gube važan izvor rasta upravo u trenutku kada se proračunski zahtjevi povećavaju.

Sljedeći višegodišnji financijski okvir, odnosno sedmogodišnji plan potrošnje EU-a, mora obuhvatiti obranu, obnovu Ukrajine i pripreme za proširenje, i to pod gornjom granicom koju neto uplatiteljice, države koje u proračun Unije uplaćuju više nego što iz njega primaju, žele zadržati niskom (stranica Vijeća o VFO-u). Grčka oklada glasi da infrastruktura može postati proračunska stavka koju nitko ne voli dovoljno da je sam plati, ali je dovoljno korisna da je nitko ne želi javno srušiti.

Nacrt koji nedostaje

Najslabija točka grčkog prijedloga jest ono što još nije rečeno. Traži li Atena veći Instrument za povezivanje Europe, program EU-a za prekogranične prometne, energetske i digitalne projekte? Zaštićene kohezijske omotnice? Novo zajedničko zaduživanje? Ulagački instrument koji bi naslijedio Mehanizam za oporavak i otpornost?

Svaka od tih opcija mijenja raspodjelu kontrole nad novcem. Financiranje kroz Instrument za povezivanje Europe pogoduje prekograničnim projektima koje odabire Komisija. Kohezijska politika štiti nacionalne omotnice. Zajedničko zaduživanje odmah otvara otpor država vjerovnica. Fondovi temeljeni na nacionalnim planovima daju Bruxellesu više utjecaja nad isplatama. Izbor instrumenta određuje i razinu veta: novi prihodi na razini EU-a, takozviti vlastiti izvori, traže zasebnu odluku Vijeća i ratifikaciju u svakom nacionalnom parlamentu (članak 311. UFEU-a). Službeni program grčkog predsjedništva još nije objavljen na mrežnim stranicama Vijeća. Zasad postoji političko pozicioniranje, ne formalni program.

Savez koji Ateni treba

Grčka u tome nije sama. Poljska želi zaštititi kohezijsku politiku, ali istodobno željezničke pravce na istočnom krilu, ceste dvojne namjene i energetske interkonektore prikazuje kao europsko strateško dobro (CEF, vojna mobilnost). Varšava inzistira na tome da nova sigurnosna potrošnja ne smije pojesti novac za regionalni razvoj. Rumunjska dijeli tu logiku, ali ima manje prostora: javni dug dosegnuo je 63,5 posto BDP-a, a zemlja je pod postupkom prekomjernog manjka, odnosno strožim nadzorom državne potrošnje u EU-u (Europska komisija, ZF). Bukurešt želi bespovratna sredstva EU-a za povezivanje Crnog mora i vojnu mobilnost, ali se opire rješenjima koja traže veliko nacionalno sufinanciranje. Za Bugarsku je računica opipljiva: ceste, luke i elektroenergetske veze koje se preko Grčke spuštaju prema Egejskom moru (TEN-T).

Otpor definiraju Njemačka i Nizozemska. Merzova vlada nije protiv infrastrukture; Berlin sam provodi veliko domaće ulaganje. Problem je u tome treba li se takva potrošnja financirati većim europskim proračunom. Države okupljene oko Njemačke pogurale su godišnji proračun za 2027. oko 8 milijardi eura ispod prijedloga Komisije (Zeit), dok Berlin europske prioritete uokviruje kroz konkurentnost, a ne kroz veće transfere (Bundesregierung). Nizozemska i nordijske saveznice ostaju skeptične prema povećanju potrošnje, iako su otvorenije kada se prijedlog može povezati s obranom ili konkurentnošću (Occitanie Europe).

Grčka može oblikovati jelovnik, ali ne može natjerati druge da plate račun. Predsjedništvo će imati težinu samo ako Atena „mreže” pretvori iz korisne političke oznake u financijski model koji kod kuće mogu braniti i kohezijske države i neto uplatiteljice.