Sud u Moskvi naložio Euroclearu iz Bruxellesa da Rusiji plati 200 milijardi eura

Moskovski sud naložio je Euroclearu, briselskoj instituciji preko koje se namiruje većina europskih trgovanja obveznicama, da ruskoj središnjoj banci isplati 18,17 bilijuna rubalja, odnosno oko 200 mlrd. eura (Washington Post). Presuda se u Europi ne može provesti. Njezina je stvarna svrha otvoriti pravni okvir kojim bi Moskva mogla opravdati zapljenu zapadne korporativne imovine koja je još u Rusiji.

Što Euroclear drži i zašto je to važno

Euroclear je središnji depozitorij vrijednosnih papira, institucija koja bilježi vlasništvo nad europskim obveznicama i provodi namiru kada se njima trguje. Kada je ruska središnja banka kupovala njemačke ili francuske državne obveznice kao dio svojih deviznih pričuva, te su obveznice bile registrirane u Euroclearu. Ne zato što je Moskva imala osobit izbor, nego zato što je Euroclear obvezna infrastruktura za velik dio europskog državnog duga.

Ta je ovisnost u veljači 2022. sankcije učinila iznimno učinkovitima. Europska unija zamrznula je većinu pričuva ruske središnje banke koje se drže u Euroclearu na temelju Uredbe Vijeća 2022/334, a zatim krenula prema tome da se zamrzavanje produlji na neodređeno vrijeme (Al Jazeera). Imovina je i dalje pravno rusko vlasništvo. Samo se ne može premjestiti.

Zamrznuta sredstva stvaraju prihode od kamata, koje je G7 usmjerio prema potpori Ukrajini. Glavnica, međutim, ostaje netaknuta. To nije tehnički detalj, nego svjesna odluka kako bi se izbjeglo kršenje imuniteta državne imovine prema međunarodnom pravu.

Presuda namijenjena domaćoj uporabi

Moskovski arbitražni sud presudio je 15. svibnja da Euroclearovo poštovanje sankcija EU-a predstavlja nezakonitu zapljenu ruske imovine. Postupak je održan iza zatvorenih vrata. Euroclear je najavio žalbu, ocjenjujući da su postupkom povrijeđena prava na pošteno suđenje (Brussels Times).

Nijedan europski sud neće provesti presudu koja poštovanje prava EU-a tretira kao kazneno djelo. Dvadeseti paket sankcija EU-a, usvojen u travnju 2026., izričito zabranjuje priznavanje takvih odluka ruskih sudova (Germany Trade and Invest).

Meta presude zato nije Euroclearova bilanca, nego zapadne kompanije. Njome se stvara papirnati „dug” od 200 mlrd. eura, na koji se Moskva može pozvati kada bude opravdavala preuzimanje strane korporativne imovine na ruskom teritoriju. Od travnja 2023. Rusija se služi predsjedničkim dekretom 302 kako bi preuzela nadzor nad poslovanjem velikih europskih tvrtki, među njima Danonea, Carlsberga, Fortuma i Unipera. Obrazac je svaki put sličan: ruski sud pronađe osnovu, država uvede privremenu upravu, a strani vlasnik ostaje bez imovine ili pristaje na prodaju uz veliki popust.

Njemačke tvrtke zarobljene u Alabugi

Njemačke su kompanije posebno izložene. Knauf i SARIA i dalje imaju pogone u ruskoj posebnoj gospodarskoj zoni Alabuga, gdje Rusija proizvodi i borbene bespilotne letjelice. Izaći ne mogu bez potpunog gubitka imovine (Krautreporter). U sličnom je položaju i njemačka sirovinska kompanija RMA.

Službeni Berlin zagovara trajno zamrzavanje ruskih pričuva, ali ne i njihovu zapljenu. Njemačka vlada tvrdi da su provedba sankcija i blokiranje imovine dovoljni te da bi izravna konfiskacija stvorila opasan presedan za zaštitu državne imovine u svijetu (Bundesfinanzministerium, Bundesregierung). Takav stav postaje sve teže braniti svaki put kada još jedna njemačka tvornica u Rusiji promijeni vlasnika.

Belgija pod posebnim pritiskom

Belgija nosi koncentrirani rizik. Budući da se ondje drži golema većina zamrznutih ruskih pričuva, upravo je Belgija glavna meta pravne i političke odmazde. Ruski ulagači već su podnijeli devet arbitražnih zahtjeva protiv Belgije, pozivajući se na bilateralne sporazume o zaštiti ulaganja iz 1989. godine (21news.be). Premijer Bart De Wever protivi se svakoj odluci koja bi išla prema zapljeni glavnice, uz argument da bi pravne i sigurnosne posljedice nerazmjerno pale na njegovu zemlju (Le Monde).

Europska unija zasad ostaje u međuprostoru: imovina je zamrznuta na neodređeno vrijeme, kamate se usmjeravaju Ukrajini, a glavnica se ne dira. Moskovska presuda taj mehanizam ne mijenja. Ali zaoštrava političko pitanje koje neće nestati samo od sebe. Svaka nova zapljena zapadne tvornice u Rusiji slabi argument za oprez. Ako cijena neoduzimanja ruskih pričuva nastavi rasti, kroz izgubljene pogone, prisilne otpise i izlaske uz djelić vrijednosti, pristup koji danas brane Berlin i Bruxelles bit će pod sve jačim pritiskom vlada koje u toj računici imaju manje za izgubiti.