Moskva sprema tužbu protiv Baltika

Pravo se u međunarodnoj politici sve češće koristi kao sredstvo pritiska, a ne samo kao put do presude. Država pokreće postupak kako bi protivnika natjerala na obranu, otvorila temu u medijima i političkoj kampanji dala privid pravne težine.

Upravo to Rusija sada priprema protiv Estonije, Latvije i Litve. Moskva planira sve tri države izvesti pred Međunarodni sud, glavno sudsko tijelo Ujedinjenih naroda za sporove među državama, tvrdeći da sustavno diskriminiraju etničke Ruse prema CERD-u, Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Prema popisu predmeta pred Međunarodnim sudom, tužba zasad nije javno podnesena. No zajednička baltička istraga utvrdila je da je rusko Ministarstvo vanjskih poslova moskovskom odvjetničkom društvu Monastyrsky, Zyuba, Stepanov & Partners povjerilo pripremu predmeta uz pomoć odabranih „baltičkih stručnjaka” (Lrytas). Priprema djeluje sustavno. Materijalna osnova zahtjeva čini se slaba. Upravo zato predmet postaje važan i prije nego što uopće dođe do sudnice.

Pravna vrata koja Rusija pokušava otvoriti

Članak 22. CERD-a dopušta državama da sporove o diskriminaciji iznesu pred Međunarodni sud, ali tek nakon što pregovori ne uspiju (tekst CERD-a). Rusija taj preduvjet gradi od 2022.: diplomatskim notama Litvi u studenome 2022., sličnim notama Latviji i Estoniji, novim krugovima komunikacije 2024. i 2025. te posljednjom notom Vilniusu u siječnju 2026. (LRT). Ruski dužnosnik za ljudska prava Grigory Lukyantsev tvrdi da su baltičke države odgovorile odbacivanjem, prikazujući njihovu šutnju kao dokaz da su pregovori pokušani i propali (Daily Beirut).

Sudski presedan pokazuje da taj korak nije formalnost. U predmetu Gruzija protiv Rusije iz 2011. Međunarodni sud odbacio je tužbu prema CERD-u jer prije podnošenja zahtjeva nisu provedeni obvezni pregovori (ICJ, predmet 140). Moskva je, čini se, tu odluku pažljivo proučila.

Stvarne politike, proizveden progon

Moskva ne mora izmišljati sve elemente svoje tvrdnje. Latvija ima postsovjetski status „nedržavljana” koji se uglavnom odnosi na govornike ruskoga jezika, pravila boravka koja trajni boravak mogu povezati sa znanjem latvijskoga te obrazovni sustav u kojem je latvijski središnji jezik nastave (Re:Baltica, latvijski Zakon o obrazovanju). Baltičke vlade te mjere prikazuju kao politiku integracije i zaštite državnog jezika, a ne kao etnički progon. No dovoljno su prepoznatljive međunarodnoj publici da ih Rusija može prepakirati u priču o diskriminaciji.

Najdramatičnija ruska tvrdnja glasi da baltičke države planiraju masovne deportacije govornika ruskoga jezika. Sve tri vlade to kategorički odbacuju, a neovisni dokazi za tu optužbu ne postoje (Euronews, LRT). Baltičke države pozvale su ruske izaslanike na razgovor zbog, kako su navele, izmišljenih tvrdnji o deportacijama te su pitanje otvorile na sastanku Vijeća za vanjske poslove EU-a, tijela u kojem ministri vanjskih poslova usklađuju politiku, u ožujku 2026. Visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas izrazila im je potporu (Euronews).

Europa to čita kao sigurnosno, a ne pravno pitanje

Države na istočnom rubu Europske unije prijetnju postupkom pred Međunarodnim sudom vide kao dio šire kampanje pritiska. Finska baltički pravni pritisak smješta uz provokacije na granici, dezinformacije i vojno zastrašivanje (Yle). Europski parlament osudio je ruske provokacije u Finskoj, baltičkim državama i Rumunjskoj kao dio obrasca zastrašivanja (STTInfo). Poruka je dosljedna: vlade duž istočnog krila EU-a sudsku prijetnju ne tumače kao običan pravni spor, nego kao političko oružje.

Takvo tumačenje oblikuje javni odgovor EU-a, ali ga i otežava. Ako se ruski slučaj odbaci unaprijed, može se stvoriti dojam da su pritužbe manjina na kršenje prava uvijek zlonamjerne. Ako se, pak, uđe u pravnu raspravu o meritumu, Moskva dobiva upravo ono što traži: vjerodostojnost za predmet osmišljen ponajprije za političku i medijsku uporabu.

Što sud ne može učiniti

Čak i kada bi Rusija zadovoljila sve postupovne uvjete, pravni lijekovi Međunarodnog suda bili bi ograničeni: utvrđenje da su određene mjere prekršile konvenciju, nalog da se te mjere obustave, možda privremene zaštitne mjere. Sud ne može preurediti sigurnosnu politiku baltičkih država (ICJ, predmet 166). Ostaje neprovjereno ima li neka od stranaka rezerve na članak 22. CERD-a koje bi mogle potpuno isključiti nadležnost suda (UN Treaty Collection).

Ishod u sudnici za Moskvu je sporedan u odnosu na politički učinak. I bez podnesene tužbe Rusija je već pokušala pomaknuti raspravu sa sigurnosne politike baltičkih država na navodnu zaštitu manjinskih prava, prisiljavajući tri članice EU-a da odgovaraju na optužbu koju je sama oblikovala.