Moskva štiti flotu iz sjene

Azovsko more plitko je, usko i sve više pretvoreno u zonu u kojoj se brodovi love dronovima. Ukrajina je ovoga mjeseca pomorskim dronovima napala ruske tankere i tvrdi da je u jedanaest dana pogodila više od 147 plovila. Moskva je nakon toga obustavila plovidbu Don-Azovskim kanalom i Kerčkim tjesnacem (The Guardian, Kyiv Independent/Reuters). Zatim je uslijedio važniji signal: Rusija je s bojišnice povukla operatore dronova i postrojbe protuzračne obrane kako bi čuvali tankere (Euromaidan Press).

Taj premještaj govori više od bilo kojeg priopćenja o sankcijama. Moskva svoju flotu za zaobilaženje sankcija sada tretira kao vojnu infrastrukturu koju vrijedi braniti borbenim postrojbama. Ukrajina od flote iz sjene pravi problem bojišta. Europa je i dalje uglavnom tretira kao regulatorni problem.

Zaobilazni sustav koji nosi 54 posto ruske nafte

Flota iz sjene labava je mreža starih tankera s nejasnim vlasništvom, čestim promjenama zastava, manipuliranim signalima praćenja i osiguranjem izvan zapadnog sustava. Njezina je svrha izvoziti rusku naftu mimo cjenovnog ograničenja EU-a i skupine G7. To ograničenje ne zabranjuje izvoz ruske nafte. Ono zapadnim tvrtkama zabranjuje pružanje prijevoza, osiguranja i povezanih usluga za rusku sirovu naftu prodanu iznad dogovorene cijene. Kad se teret prebaci na brodove izvan toga lanca usluga, zapadna poluga pritiska slabi. Do lipnja 2026. oko 54 posto ruskog pomorskog izvoza fosilnih goriva prevozili su tankeri iz sjene (CREA, The Insider).

Ukrajina taj zaobilazni sustav napada eksplozivom. Kampanja je ciljala opskrbne pravce gorivom prema Krimu i okupiranom jugu, pogađajući tankere, tegljače i teretne brodove (Times of India/Reuters). Rusija je u istom razdoblju gađala Odesu, Čornomorsk i Izmail, čime je kampanju protiv tankera povezala s ukrajinskim koridorom za izvoz žitarica (BBC, gCaptain).

No tržišne procjene upozoravaju da ne treba pretjerivati s učinkom. Azovsko more nije glavna ruska izvozna arterija. Čini se da su mnogi pogođeni brodovi manja obalna plovila, a ne veliki tankeri za sirovu naftu koji stvaraju ozbiljan prihod (Hamer). Rusija se prilagođava preusmjeravanjem preko Novorosijska i drugih crnomorskih terminala (IndexBox).

Europa sankcije provodi neujednačeno

EU je u 17. paketu sankcija prošle godine na popis dodao 189 dodatnih plovila flote iz sjene (Council). Sankcionirani tankeri ipak su plovili europskim vodama dok se pregovaralo o 21. paketu (EUobserver). Uvrstiti brod na popis nije isto što i zaustaviti ga.

Nizozemska traži ovlast da zaustavlja i zadržava brodove bez državne pripadnosti ili s lažnom zastavom. Nizozemska vlada poslala je Državnom vijeću, tijelu koje provjerava zakone prije parlamentarnog glasanja, hitnu izmjenu zakona o stranim brodovima. Prijedlog bi vlastima dao ovlasti za pregled i zadržavanje brodova u lukama, prevodnicama i na mjestima provjere certifikata (SWZ Maritime).

Nizozemske vlasti rizik ne vide samo kroz sankcije: brodovi flote iz sjene mogli bi služiti i kao platforme za špijunažu ili sabotažu podatkovnih i elektroenergetskih kabela u Sjevernome moru (Rijksoverheid). Granica je međunarodno pomorsko pravo. Neškodljivi prolazak, pravilo koje uredno registriranim brodovima dopušta prolazak teritorijalnim vodama ako ne predstavljaju prijetnju, i dalje vrijedi na otvorenom moru. Nizozemska provedba zato funkcionira na uskim grlima, a ne između njih.

Grčka je na suprotnom kraju. Atena se tijekom pregovora o 21. paketu protivila ograničenjima prijevoza ruskog ukapljenog prirodnog plina u treće zemlje (Euronews). Argument glasi ovako: loše oblikovane zabrane samo prebacuju teret s reguliranih europskih prijevoznika prema netransparentnijim operatorima, a da pritom stvarno ne smanjuju prihode Moskve (Cyprus Mail).

U toj logici ima sadržaja. Ako sankcije samo sele posao s osiguranih zapadnih brodova prema tamnijim flotama, Rusija i dalje izvozi, a Europa gubi nadzor. No isti argument Ateni daje polugu u Vijeću EU-a, gdje je za sankcije potrebna jednoglasnost, što znači da ih može blokirati svaka pojedinačna država. Grčka i Cipar, obje velike pomorske države, mogu štititi svoje globalno važne flote i pritom opstrukciju predstavljati kao politički realizam.

Tko plaća koju cijenu

Teret se raspoređuje nejednako. Ukrajina troši dronove i trpi ruske osvetničke udare na svoje luke. Obalne države poput Rumunjske žive uz neposrednu blizinu pomorske ratne zone. Pomorske države štite prihode i tvrde da time čuvaju nadzor. Rusija preusmjerava rute.

Sljedeća odluka pripada Vijeću EU-a: mogu li pomorske države i dalje štititi svoj brodarski posao dok od Ukrajine očekuju da snosi vojni trošak provedbe koju europska pravila nisu uspjela osigurati.