NATO širi istočnu mrežu goriva

NATO-ova vojna mreža za opskrbu gorivom danas prolazi kroz Belgiju, Francusku, Njemačku, Luksemburg i Nizozemsku. Građena je u Hladnom ratu, za vrijeme kada se glavna prijetnja zamišljala na Rajni. Veleposlanici savezničkih država 22. srpnja konsenzusom su odobrili širenje te mreže prema istoku i jugoistoku (NATO). Prema medijskim izvješćima, vrijednost programa iznosi 27 mlrd. eura (Politico, France 24).

Već nekoliko sati nakon odluke Rumunjska i Poljska počele su javno govoriti o vlastitim dijelovima projekta, iako NATO nije objavio ni trase, ni raspodjelu sredstava, ni buduće ugovore.

Ono što je NATO potvrdio uže je od naslova

Veleposlanici svih 32 članica odobrili su plan modernizacije postojećih skladišta i distribucije goriva, gradnju novih naftovoda istočnije od sadašnje mreže te gornje granice zajedničkog financiranja do 6,5 mlrd. eura do 2027. godine (NATO, Yahoo/Reuters). Zajedničko financiranje znači novac koji saveznice odobravaju zajedno, odvojeno od nacionalnih obrambenih proračuna.

NATO, međutim, nije objavio ključne podatke: kuda bi cjevovodi trebali prolaziti, gdje će biti skladišta, koliko koja država dobiva, kojim će se redoslijedom raspisivati nabave ni po kojim će se standardima infrastruktura štititi od sabotaža ili fizičkih napada. Taj su prostor odmah popunile nacionalne vlade.

Rumunjski predsjednik Nicușor Dan najavio je oko 2,15 mlrd. eura za Rumunjsku i rekao da će proširena mreža prolaziti rumunjskim teritorijem (Digi24, Curs de Guvernare). Poljsko ministarstvo obrane objavilo je da Varšava predlaže smještaj središta koje bi koordiniralo inženjerske radove, ugovaranje i redoslijed istočne izgradnje (MON Poland). Poljski mediji pišu o planu za približno 300 km novog cjevovoda od njemačke granice do baze za gorivo kod Bydgoszcza (Money.pl). Nijedan od tih konkretnih elemenata ne nalazi se u NATO-ovu priopćenju.

Odvraćanje bez goriva ostaje poza, ne plan

NATO danas ima više vojnika i operativnih planova na istoku nego što ih stari sustav opskrbe gorivom može lako poduprijeti. Naslijeđena mreža proteže se na oko 5.300 km zapadne Europe i opslužuje 29 skladišta (RTL Today). Manji sustav pokriva Dansku i sjevernu Njemačku (n-tv). Nijedan ne doseže Poljsku, Rumunjsku ili baltičke države.

Problem nije simboličan nego operativan. Oklopne postrojbe troše gorivo brzinom koju cestovni konvoji i željeznički vagoni ne mogu održavati na dugim i izloženim pravcima. Cjevovodi i isturena skladišta smanjuju taj jaz jer gorivo premještaju stalno, a zalihe drže bliže području na kojem bi se snage stvarno morale boriti. Kako upozorava Delphi Global Research Center, obveze prema istočnom krilu vrijede samo ako se opskrbni lanci iza njih pretvore u upotrebljive vojne koridore, a ne ostanu crte na planskoj karti.

Natjecanje ispod suradnje

Brzina kojom su države počele isticati vlastite udjele pokazuje da ulog nije samo logistika. Infrastruktura za gorivo stvara pravce, a pravci stvaraju političku težinu. Ako Rumunjska postane čvorište opskrbe gorivom na Crnom moru, dobiva veću operativnu važnost unutar Saveza. Ako Poljska dobije koordinacijsko središte, Varšava dobiva utjecaj na redoslijed izgradnje projekata na istočnom krilu i na pitanje tko će dobiti ugovore.

Turska je, prema Capital.gr, koji se poziva na diplomatske izvore, prije glasanja tražila ubrzanje 21 projekta na vlastitom teritoriju. To je bilo pregovaranje o prioritetima, ne blokada. Istočna mreža i dalje ovisi o zapadnim ulaznim točkama: Njemačka i Nizozemska imaju postojeću cjevovodnu infrastrukturu, zbog čega ostaju pozadinska čvorišta za svako guranje goriva prema istoku (TVP World). Novi se cjevovodi nadovezuju na te sustave, ne zamjenjuju ih.

Širenje kapaciteta za gorivo prema najizloženijim dijelovima NATO-a zatvara stvarnu prazninu između planova odvraćanja i logističke stvarnosti. No Savez je odobrio projekt koji bi mogao biti jedan od najvećih zajednički financiranih infrastrukturnih zahvata posljednjih godina, a da nije objavio podatke na temelju kojih bi građani mogli provjeriti tvrdnje svojih vlada. Rumunjskih 2,15 mlrd. eura, poljsko koordinacijsko središte i 300 kilometara novog cjevovoda možda će se pokazati točnima. Zasad, međutim, više služe domaćoj politici nego demokratskoj provjeri. Europljanima popis projekata duguje NATO-ovo sjedište, a ne samo nacionalne prijestolnice. Sigurnosni razlozi mogu opravdati zadržavanje dijela operativnih detalja, ali koridori trasa, okvirni proračuni i rokovi nabave mogu se objaviti bez otkrivanja ranjivosti. Dok se to ne dogodi, Savez od Europljana traži da vjeruju u sustav čije nacrte ne smiju vidjeti.