NATO ne može zaustaviti Oreshnik

Tri su obavještajne službe 23. svibnja upozorile da se Rusija priprema za lansiranje Oreshnika, projektila koji nijedan sustav protuzračne i proturaketne obrane raspoređen u Europi ne može pouzdano zaustaviti. Samo upozorenje govori dovoljno: NATO može otkriti lansiranje, ali ne može zaštititi teritorij od tog oružja. Za istočni bok Saveza to znači da se razmak između sigurnosnog jamstva i stvarne sposobnosti njegove provedbe, barem protiv ove vrste projektila, pretvorio u operativan problem.

Zašto europska obrana ne funkcionira

Oreshnik je balistički projektil srednjeg dometa, odnosno oružje koje u nekoliko minuta prelazi tisuće kilometara, a može nositi do šest bojnih glava. Svaka se tijekom leta odvaja i velikom brzinom, iznad Macha 10, obrušava prema zasebnoj meti. Rusija ga je dvaput upotrijebila protiv Ukrajine, u Dnipro u studenome 2024. i Lavovu u siječnju 2026.. Analitičari procjenjuju da je izveden iz napuštenog ruskog cestovno pokretnog projektila, s dometom od približno 3.500 do 5.500 kilometara (CSIS, Army Recognition).

Postojeći sustavi zakazuju zbog fizike. Pri brzini većoj od Macha 10 svaka bojna glava stvara pregrijani plazmeni omotač koji upija radarske valove, pa se objekt koji bi se inače mogao pratiti pretvara u nejasan oblak. Računala za upravljanje paljbom ne mogu izračunati presretanje cilja čiji se položaj ne može precizno odrediti. Kada šest bojnih glava dolazi gotovo istodobno, u razmaku od nekoliko milisekundi, one nadilaze sposobnost jedne baterije da ih gađa jednu za drugom.

Njemački Arrow-3, najnapredniji europski sustav za obranu od balističkih projektila, operativan tek od prosinca 2025., projektiran je za presretanje bojnih glava iznad atmosfere, prije nego što plazma postane problem. Izvor iz NATO-a priznao je da sustav "vjerojatno ne bi mogao zaustaviti" simulirani plotun Oreshnika jer nikada nije ispitan protiv šest manevarskih bojnih glava koje dolaze istodobno.

Upozorenje i europska praznina u otkrivanju lansiranja

Volodimir Zelenski objavio je prijetnju, uz napomenu da se obavještajni podaci još provjeravaju (Ukrainska Pravda, KVIA/AP). Američko veleposlanstvo u Kijevu izdalo je usporedno upozorenje i pozvalo na pripreme za odlazak u skloništa u roku od 24 sata. Takva koordinirana objava slijedi već poznat obrazac: Sjedinjene Države i saveznici obavještajne podatke prije mogućeg napada koriste kako bi upozorili civile, pritisnuli Moskvu i unaprijed oblikovali tumačenje događaja ako do udara dođe.

Lanac otkrivanja pokazuje ovisnost koju Europa nije riješila. Američki svemirski infracrveni senzori registriraju balističko lansiranje u nekoliko sekundi. Nijedan europski satelitski sustav ne nudi usporedivu sposobnost. Francuska, Ujedinjena Kraljevina i Poljska pridonose slikovnim i signalnim obavještajnim podacima, ali početni podatak o lansiranju dolazi kroz američke sustave.

Nuklearno odvraćanje kao zadana opcija

Budući da presretanje protiv ovog oružja ne funkcionira, europski odgovor pomaknuo se prema nuklearnom odvraćanju. Francuska „dissuasion avancée”, prošireno nuklearno odvraćanje najavljeno u ožujku 2026., formalno obuhvaća osam zemalja, među njima Njemačku, Poljsku, Ujedinjenu Kraljevinu i Švedsku. Sporazum iz Gdanjska, potpisan s Poljskom u travnju 2026., tu je doktrinu učinio konkretnijom: nuklearni udar na Varšavu mogao bi pokrenuti francuski odgovor.

Francuski parlament odobrio je 36 milijardi eura dodatne vojne potrošnje do 2030., ali taj novac ide u konvencionalne udarne sposobnosti i taktičku obranu, ne u novi štit protiv projektila srednjeg dometa. Jedini sustav koji bi teoretski mogao zatvoriti tu prazninu, THAAD, američki sustav za obranu na velikim visinama u završnoj fazi leta projektila, nije raspoređen u Europi. Nakon intenzivne uporabe u obrani Izraela, globalno je preostalo približno 200 presretača, uz procijenjeni rok obnove zaliha od tri do osam godina. Europske zamjene, poput MBDA-ina Projekta Aquila, još su u ranoj fazi razvoja i bez potvrđenog datuma operativne uporabe.

Oba prethodna udara Oreshnikom dogodila su se u trenucima diplomatskog pritiska na Moskvu. Ovo upozorenje dolazi nakon Trumpova trodnevnog primirja i njegova sloma. Projektil tako funkcionira kao sredstvo prisilnog političkog signaliziranja, koje Rusija koristi kada želi promijeniti psihološke uvjete pregovora. Ukrajinske su obavještajne službe procijenile da je Rusija u travnju 2026. raspolagala s tri do deset takvih projektila, uz povećanje proizvodnje. Budući da je New START, američko-ruski ugovor o nuklearnom naoružanju, istekao i nema nasljednika, ne postoji mehanizam provjere nose li Oreshnikove bojne glave konvencionalno ili nuklearno punjenje. Francuski nuklearni kišobran deklarirani je odgovor, ali njegova vjerodostojnost u konačnici ovisi o tome bi li Pariz bio spreman prihvatiti udar na francuski teritorij kako bi obranio Varšavu.