NATO bira Saab umjesto Boeinga

Saveznici u NATO-u, prema neslužbenim informacijama, pripremaju zamjenu zastarjele flote zrakoplova za zračni nadzor letjelicama švedskog Saaba, čime bi završilo Boeingovo dugogodišnje uporište u jednoj od najosjetljivijih zajedničkih sposobnosti Saveza. Reuters je 1. srpnja, pozivajući se na četiri izvora, objavio da bi se odluka o prelasku na Saabov GlobalEye trebala objaviti na summitu u Ankari 7. i 8. srpnja (The Print, GP). Ni NATO ni Saab nisu javno potvrdili ugovor. Ako se odluka potvrdi, prvi bi put sustav predvođen europskim proizvođačem preuzeo središnju ulogu u zajedničkoj NATO-ovoj zračnoj radarskoj misiji, mijenjajući industrijsku ovisnost 32 države članice o dobavljaču ključne vojne sposobnosti.

Kako je Boeing izgubio ugovor

Sadašnja NATO-ova flota od 14 zrakoplova E-3A AWACS, zapravo letećih radarskih postaja koje otkrivaju prijetnje daleko izvan dosega zemaljskih senzora, djeluje iz Geilenkirchena u zapadnoj Njemačkoj od ranih osamdesetih godina (NATO). Program produljenja životnog vijeka trebao bi ih održati u uporabi otprilike do 2035., ali riječ je o zrakoplovima koji su već odavno prešli granice prvotno zamišljenog vijeka uporabe.

Natječaj za zamjenu preokrenuo se brzo. NATO je krajem 2023. odabrao Boeingov E-7A Wedgetail, no Pentagon je potom više puta pokušao ukinuti vlastiti program E-7, čime je nestala američka serijska proizvodnja na kojoj se temeljila ekonomska računica savezničkog izbora (AeroTime, Straits Times). Bez američkih narudžbi koje bi preuzele dio razvojnih troškova, Boeingova je ponuda postala znatno teže održiva.

GlobalEye, sustav koji se sada spominje kao nasljednik, spada u kategoriju zrakoplova za rano upozoravanje i nadzor. To znači da se na zrakoplov ugrađuju radar velikog dometa, misijska računala i zaštićene podatkovne veze, kako bi zapovjednici, borbeni zrakoplovi i protuzračna obrana imali zajedničku sliku zračnog prostora, pomorskih pravaca i kretanja na tlu. Saab navodi da sustav može otkrivati niskoleteće prijetnje poput krstarećih projektila i besposadnih letjelica (Saab).

Tko dobiva, a tko strepi

Isti zrakoplov različite članice promatraju kroz različite sigurnosne i političke interese. Njemačka je domaćin sadašnje baze AWACS-a u Geilenkirchenu, što znači radna mjesta, ustaljene zapovjedne procedure i svakodnevnu operativnu kontrolu. Nova platforma otvara pitanje hoće li ta baza zadržati sadašnju ulogu ili će se dio rasporeda približiti prostoru iz kojega dolaze prijetnje koje radar treba pratiti (t-online). Poljska i druge istočne članice traže dulje vrijeme za upozorenje. Zračni radar koji može pratiti ruske besposadne letjelice, aktivnosti na Baltičkom moru i prijetnje iz Kalinjingradske oblasti odgovara na njihov najizravniji sigurnosni nedostatak (Interia).

Za Švedsku, koja je u NATO ušla tek u ožujku 2024., takav bi ugovor značio promjenu položaja unutar Saveza. Nova članica više ne bi samo koristila zajedničku sigurnost, nego bi postala industrijski oslonac jedne od temeljnih NATO-ovih sposobnosti (Saab).

Europska autonomija ima sitna slova

Dio izvještaja prikazuje mogući izbor Saaba kao europsko oslobađanje od američke vojne opreme. Ta je slika prejednostavna. GlobalEye ne prekida ovisnost o sjevernoameričkim dobavnim lancima: švedski misijski sustav ugrađuje se na zrakoplovsku platformu kanadskog Bombardiera (Behörden Spiegel). Kanadska veza nije sporedna. Ottawa je zasebno odabrala Saab za vlastitu flotu u poslu vrijednom više od 5 mlrd. kanadskih dolara, čime GlobalEye dobiva drugo uporište na NATO-ovu tržištu i veću proizvodnu osnovu (Army Recognition). Francuska je već naručila dva zrakoplova GlobalEye, uz mogućnost kupnje još dvaju, pa i Pariz ima izravan interes da se platforma pokaže uspješnom (ABC Nyheter).

Tvrdnja o europskoj autonomiji zato je uža nego što sugeriraju naslovi. Sustav senzora koji ne dolazi od Boeinga i koji predvodi europski proizvođač smanjio bi NATO-ovu ovisnost o jednom američkom dobavljaču u zračnom nadzoru. Ne bi, međutim, promijenio činjenicu da Savez i dalje u velikoj mjeri ovisi o američkim sustavima za zračno punjenje gorivom, borbene zrakoplove pete generacije i satelitske komunikacije (Army Recognition, Analisidifesa).

Teža pitanja nalaze se ispod oznake proizvođača na trupu zrakoplova: tko nadzire nadogradnje programske potpore, zaštićene podatkovne veze, sustav za razlikovanje prijateljskih i neprijateljskih letjelica te dugoročne ugovore o održavanju. Dok NATO ne riješi te slojeve kontrole, izbor Saaba bio bi važna promjena dobavljača, ali još ne i dokaz stvarne operativne autonomije.