NATO-ovih 70 mlrd. eura za Ukrajinu otvara proračunske sporove

Veleposlanici svih 32 članica NATO-a ovoga su tjedna odobrili nacrt teksta za summit u kojem se Ukrajini za 2026. obećava 70 mlrd. eura vojne potpore, uz „najmanje jednakovrijednu” potporu u 2027. (DW, European Pravda). Iznos zvuči odlučno, ali iza njega stoji složenija konstrukcija: velik dio brojke objedinjuje već postojeće zajmove Europske unije, nacionalnu bilateralnu pomoć i ranije preuzete obveze. U danima prije summita u Ankari nekoliko je vlada vodilo spor oko toga koliko čvrsta treba biti formulacija za 2027. (RBC Ukraine).

Rasprava o europskoj potpori Ukrajini pomaknula se iz područja simbolične solidarnosti u mnogo tvrđi prostor proračuna, računovodstva i isporuka: što se uopće računa kao pomoć, tko je već platio svoj dio i može li deklaracija sa summita zamijeniti glasovanje o proračunu, narudžbe oružja i rokove isporuke.

Političko obećanje, ne ratna blagajna

Ukupnih 140 mlrd. eura za dvije godine nije NATO-ova blagajna ni zajednička obveznica. Savez odlučuje konsenzusom, što znači da svaka članica mora pristati ili barem ne uložiti prigovor, ali NATO inače ne posuđuje niti troši novac u takvim razmjerima. Paket je zato preciznije čitati kao političko obećanje koordinirano kroz NATO, u kojem se spajaju nacionalna vojna pomoć, bilateralne obveze i velik udio novca koji dolazi preko financiranja Europske unije (DW).

Velik dio odnosi se na zajam EU-a za potporu Ukrajini od 90 mlrd. eura, financiran zajedničkim zaduživanjem Unije i djelomično oslonjen na dobit od zamrznute ruske imovine. Samo u 2026. očekuje se oko 28,3 mlrd. eura za proizvodnju oružja (EU Reporter, ua.news). Kijev je već počeo uspostavljati procedure za usmjeravanje tih sredstava prema vlastitoj vojnoj industriji (Komersant).

Ta konstrukcija određuje i gdje se može pojaviti blokada. Raniji prijedlog Marka Ruttea da se uvede obvezni minimum pomoći Ukrajini od 0,25 posto BDP-a nije dobio jednoglasnu potporu (Ground News). Preživjela je neobvezujuća politička deklaracija, upravo ondje gdje obvezujuća formula nije prošla.

Spor oko računovodstva

Najoštrija podjela među saveznicima nije između onih koji podupiru Ukrajinu i onih koji joj se protive. Spor je u tome kako se teret knjiži. Poljska podupire paket jer ga vidi kao osiguranje vlastite sigurnosti na istočnom krilu, ali traži da joj se priznaju postojeći troškovi: godine visokih izdataka za obranu, milijarde potrošene na prihvat ukrajinskih građana i logistički koridor kroz koji fizički prolazi zapadna pomoć Ukrajini (Business Insider Polska). Donald Tusk poručio je poljskom izaslanstvu da bude oprezno s novim financijskim obvezama dok se taj teret ne priznaje (European Pravda).

Italija je vodila drukčiju bitku. Rim se protivio jeziku koji bi unaprijed zaključao jednakovrijednu potporu za 2027., jer svaka takva obveza mora proći kroz talijanski proračunski postupak u zemlji s visokim javnim dugom. Talijanski su izvještaji dodatno zamaglili pitanje govori li se o 70 mlrd. eura godišnje ili o manjem iznosu nakon što se izuzmu već postojeće obveze (Corriere della Sera, Open).

Češka daje najjasniju provjeru stvarnosti. Prag koordinira inicijativu za streljivo za koju češki dužnosnici kažu da je prošle godine činila otprilike polovicu streljiva isporučenog Ukrajini (Novinky). Češki su mediji paket NATO-a opisali prije svega kao koordinaciju novca prikupljenog drugdje, a ne kao svježu zajedničku blagajnu (Aktuality.sk).

Gdje su stvarni vetoi

Slovačka i Mađarska zauzimaju različite položaje na rubu dogovora. Robert Fico rekao je da Slovačka neće izdvajati novac iz državnog proračuna za oružje Ukrajini, ali je priznao da vjerojatno ne može spriječiti druge da nastave (NV). Time se slabi jedinstvo Saveza, ali se novac ne blokira.

Mađarska ima konkretniju polugu. Kada vojno financiranje Ukrajine ide kroz zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a, gdje se odluke donose jednoglasno, Budimpešta ima stvarnu mogućnost blokade. Europski instrument mirovne pomoći, izvanproračunski alat EU-a za nadoknadu troškova državama koje šalju oružje Ukrajini, jedno je od takvih uskih grla: Mađarska može uskratiti pristanak na pojedinačne isplate (Article 31 TEU, EPF Decision). Budimpešta napredak u odlukama o Ukrajini povezuje i s jamstvima prava mađarske manjine u zapadnoj Ukrajini, uvjetom koji bi ostao na stolu i nakon moguće promjene vlasti (Telex).

Što još ne znamo

Tekst summita u Ankari još čeka potvrdu čelnika, ali teža pitanja dolaze poslije. Nije objavljena formula raspodjele tereta po državama. Granica između novog novca i preimenovane postojeće pomoći ostaje nejasna. Ne postoji javni raspored isporuka prema kojem bi se moglo pratiti pretvaraju li se obećanja u oružje. Lanac odlučivanja prolazi kroz četiri vrata: NATO može koordinirati i stvarati pritisak, ali nacionalni parlamenti izglasavaju proračune; pravila jednoglasnosti u EU-u mogu zaustaviti dio vojnih instrumenata; a tek agencije za nabavu i tvornice odlučuju hoće li novac postati streljivo. Iznos od 140 mlrd. eura kupuje političku vjerodostojnost. Hoće li kupiti granate, ostaje drugo pitanje.