NATO čeka jesenski test Moskve

Američke obavještajne službe sada procjenjuju da bi Vladimir Putin već u jesen 2026. mogao iskušati neku članicu NATO-a. Mogući scenariji kreću se od kibernetičkih napada do manjeg kopnenog upada, objavili su WSJ i CNN/KEYT. Kopneni upad pritom se opisuje kao najmanje vjerojatna mogućnost.

Bit nove procjene nije u tome da bi Rusija krenula u rat s NATO-om. Opasnost je drukčija: Moskva bi mogla organizirati incident dovoljno nejasan da saveznici danima raspravljaju je li se napad uopće dogodio.

Ugovor djeluje političkom odlukom, ne automatski

Članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora, odredba o kolektivnoj obrani potpisana 1949., kaže da se oružani napad na jednu članicu smatra napadom na sve. No on ne pokreće automatski vojni odgovor, što jasno proizlazi iz samog teksta ugovora NATO-a. Svaka vlada sama odlučuje koje će mjere poduzeti.

Savez funkcionira konsenzusom. Sve članice moraju se usuglasiti oko toga što se dogodilo, tko je odgovoran i je li prijeđen prag kolektivne obrane. Klasična invazija lako se razvrstava. Kibernetički napad koji ugasi baltičku elektroenergetsku mrežu, neoznačeni ljudi blizu graničnog objekta ili bespilotne letjelice koje se mogu prikazati kao zalutale ukrajinske naprave ostavljaju prostor za raspravu o odgovornosti. Upravo u tom vremenu Moskva dobiva ono što traži.

Litva i Rumunjska to već žive

Litavski ministar obrane Robertas Kaunas prošloga je tjedna rekao da vojna obavještajna služba vidi kako Rusija razmatra provokacije na Baltiku, moguće i uz korištenje bespilotnih letjelica ukrajinske proizvodnje kao sredstva za operaciju pod lažnom zastavom LRT. Naglasio je da nema ni odluke ni datuma.

Vilnius je ipak reagirao raspoređivanjem vojske za zaštitu LNG terminala u Klaipėdi, elektroenergetskog čvorišta LitPol Link i reverzibilne hidroelektrane Kruonis. Od NATO-a i Europske unije zatražio je i jačanje zaštite kritične infrastrukture Delfi.

Rumunjska pokazuje kako u praksi izgledaju prve minute nejasnog testa. Između 24. i 26. srpnja rumunjske su snage oborile tri bespilotne letjelice blizu ukrajinske granice. Dana 2. kolovoza ministarstvo obrane pratilo je cilj iznad teritorijalnih voda oko 20 minuta; dijelovi su pali kod Periprave, otprilike kilometar od granice Libertatea, Digi24.

Stanovnici okruga Tulcea dobili su upozorenja da potraže zaklon. Zračna luka bila je zatvorena. Prije nego što se u Bruxellesu uopće moglo otvoriti pitanje članka 5., rumunjski lanac radarskog otkrivanja, civilnog uzbunjivanja i podizanja F-16 zrakoplova već je bio provjeren pod pritiskom.

Finska je mirniji kraj istog spektra. Helsinki tvrdi da neposredne vojne prijetnje nema i procjenjuje da bi Rusiji trebale godine za izgradnju snaga uz finsku granicu Yle.

Gdje bi se suglasnost mogla raspasti

Mađarska pokazuje kako nejasan incident može postati borba oko tumačenja prije nego što postane vojno pitanje. Mađarski medijski prikazi američke procjene usredotočeni su na to bi li kibernetički napad ili sabotaža politički uopće mogli biti tretirani kao povod za kolektivnu obranu Portfolio.

Vlada u Budimpešti održava pragmatične veze s Moskvom, povezane s ruskom naftom, plinom i nuklearnim projektom Paks II Blikk. To ne dokazuje da bi Mađarska blokirala članak 5. nakon jasnog oružanog napada. Ali energetska ovisnost i domaća politika sažeta u poruci da zemlja mora ostati izvan rata mogli bi usporiti raspravu o odgovornosti baš u onakvom sivom incidentu kakav opisuje američka procjena.

Obavještajni pomak ne najavljuje rat NATO-a i Rusije. On potvrđuje ono što litavsko raspoređivanje zaštite oko infrastrukture i rumunjska obaranja bespilotnih letjelica već tjednima pokazuju: vjerodostojnost NATO-ova jamstva ovisi o tome mogu li glavne gradove dovoljno brzo otkriti napad, pripisati odgovornost i donijeti odluku.

Svaku savezničku vladu zato treba pritisnuti konkretnim pitanjem: koji bi kibernetički napad, sabotažu, udar bespilotnom letjelicom ili granični incident smatrala oružanim napadom i koliko bi brzo to bila spremna javno reći?