NATO jača obranu Baltika

NATO-ova misija nadzora zračnog prostora Baltika od 2004. bila je zamišljena kao mirnodopska rutina: saveznički lovci iz baza u Litvi i Estoniji polijetali su kada bi ruski zrakoplovi letjeli bez uključenih transpondera, vizualno ih identificirali i ispratili iz područja. Na ovotjednom summitu NATO je tu misiju prekvalificirao u protuzračnu obranu (LRT). Njemački kancelar Friedrich Merz nazvao je odluku prekretnicom potaknutom ruskim provokacijama (Bundesregierung). No vrijednost takve prekretnice ne mjeri se riječima na summitu, nego promjenama na terenu.

Što je stara misija mogla, a što nije

Tri baltičke države nemaju vlastite borbene zrakoplove. Njihov zračni prostor ovisi o saveznicima koji se ondje izmjenjuju u četveromjesečnim rotacijama. NATO je dosadašnji posao tih snaga definirao kao nadzor zračnog prostora: otkriti letjelicu, presresti je, identificirati pogledom i ispratiti (NATO). Protiv ruskog vojnog zrakoplova takav postupak funkcionira. Protiv nisko leteće bespilotne letjelice ili krstarećeg projektila vizualna identifikacija gotovo je beskorisna.

Protuzračna obrana, u NATO-ovu integriranom sustavu zračne i raketne obrane, napravljena je za teži problem: zapovjedna središta, senzori, lovci i zemaljski presretači moraju zajedno otkrivati i uništavati bespilotne letjelice, projektile i zrakoplove (NATO IAMD). Razlika između ta dva modela mjeri se sekundama u kojima treba donijeti odluku.

U svibnju je rumunjski F-16, raspoređen u baltičkoj rotaciji, srušio bespilotnu letjelicu u estonskom zračnom prostoru, što je bilo prvo obaranje u toj misiji nakon više od dva desetljeća (Romania Insider, defence-industry.eu). Nekoliko dana poslije predsjednici triju baltičkih država zajednički su zatražili prelazak na protuzračnu obranu. NATO nije objasnio je li obaranje provedeno prema novim pravilima ili na temelju jednokratnog odobrenja. Sam događaj pokazao je problem: od misije osmišljene za ispraćanje zrakoplova tražilo se da se bori protiv dronova.

Odakle bi stigla zapovijed

Bivši zapovjednik estonskog ratnog zrakoplovstva Jaak Tarien rekao je za ERR da je praktična dobit jasniji mirnodopski lanac zapovijedanja: tko vidi prijetnju, tko je klasificira i tko naređuje paljbu (ERR). Taj lanac vodi preko CAOC-a Uedem, NATO-ova sjevernog središta za zračne operacije u Njemačkoj, koje nadzire savezničke zračne aktivnosti od Arktika do Alpa (CAOC Uedem).

U praksi to izgleda ovako: baltički radarski operater uoči neidentificiranu bespilotnu letjelicu. Trag se šalje u Uedem. Ondje časnik mora odlučiti ima li unaprijed dano ovlaštenje narediti njezino uništenje. U starom modelu nadzora odgovor je bio isti: podignuti lovce i provjeriti što je u zraku. Protuzračna obrana traži brži odgovor.

Savez već uvježbava dijelove te arhitekture. U lipnju su lovci, zemaljski presretači i NATO-ovi zrakoplovi s radarskim sustavima zajedno djelovali u vježbama na Baltiku i Crnom moru (IRIA, defence-industry.eu). Planirana NATO-ova kupnja švedskih zrakoplova za rano upozoravanje Saab GlobalEye usmjerena je upravo na nisko leteće prijetnje koje zemaljski radari teže uočavaju (GP). Sastavni dijelovi postoje. Drugo je pitanje djeluju li prema stalnim ovlastima ili se za svaki slučaj traži posebno odobrenje.

Što NATO nije pokazao

Nijedan konzultirani izvor nije potvrdio promjene koje bi novoj oznaci dale stvarnu težinu: nova mirnodopska pravila uporabe sile, ukidanje zahtjeva za vizualnom identifikacijom, trajno raspoređivanje zemaljske protuzračne obrane u baltičkim državama ili unaprijed prenesenu ovlast kojom bi časnik u CAOC-u mogao narediti obaranje bez prethodnog poziva nacionalnoj prijestolnici. Tarien je napomenuo da će osjetljivi detalji vjerojatno ostati tajni. To je razumljivo za pravila uporabe sile. Manje je razumljivo kada je riječ o tome jesu li presretačke bitnice doista raspoređene na Baltiku.

Ruski letovi bespilotnih letjelica iznad savezničkog teritorija ciljaju upravo tu prazninu. Izvješće IISS-a opisalo ih je kao izviđanje borbom, odnosno testiranje koliko NATO-u treba od otkrivanja prijetnje do odluke o paljbi (Forsal). Poljska obrambena rasprava istu stvar pokazuje s tehničke strane: brže odluke ne znače mnogo bez bitnica, senzora i streljiva kojima se te odluke mogu provesti (Defence24).

NATO je napravio političku nadogradnju. Rumunjsko obaranje u svibnju pokazalo je da se stari model već trošio pod pritiskom nove prijetnje. CAOC Uedem i savezničke vlade koje daju zrakoplove i bitnice sada moraju pokazati operativni sadržaj te odluke: raspoređene sustave ondje gdje se mogu javno vidjeti, stalna pravila ondje gdje su nužna i doktrinu koja od pilota ne očekuje da problem projektila rješava pogledom iz kabine.