NATO jača obranu Baltika

Summit NATO-a u Ankari donio je jednu konkretnu operativnu promjenu i nekoliko političkih obećanja koja tek trebaju proći kroz nacionalne proračune. Nakon 22 godine Savez je misiju zračnog nadzora nad Baltikom pretvorio u misiju protuzračne obrane, čime zapovjednici i piloti dobivaju šire ovlasti za odgovor na prijetnje iz zraka (ERR, LRT). Saveznici su se obvezali i na 70 mlrd. eura vojne pomoći Ukrajini u 2026. te na cilj izdvajanja 5 posto BDP-a za obranu do 2035. Nijedna od tih obveza ne provodi se sama od sebe.

Brže odluke, ne više zrakoplova

Estonija, Latvija i Litva nemaju borbene zrakoplove. Od 2004. NATO saveznici rotiraju svoje lovce kako bi nadzirali njihov zračni prostor, u mirnodopskoj misiji zamišljenoj prije svega za prepoznavanje ruskih zrakoplova koji lete bez uključenih transpondera, njihovo presretanje i izvješćivanje zapovjednog lanca. Taj model nije bio napravljen za bespilotne letjelice, ispitivanje granica zračnog prostora i nejasne upade koji se mogu zaoštriti u nekoliko minuta.

Promjena dogovorena u Ankari zato se prije svega odnosi na to tko smije odobriti djelovanje i koliko brzo. Vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Europi, poznat po kratici SACEUR, dobiva šire prenesene ovlasti. Piloti dobivaju jasnija pravila za djelovanje. Odluke sada idu preko NATO-ova Združenog zračnog operativnog središta u Uedemu u Njemačkoj, umjesto kroz sporije krugove savjetovanja s nacionalnim prijestolnicama (RMF24). Estonska zrakoplovna baza Ämari istodobno se podiže na NATO-ov operativni status, uz litavski Šiauliai, što znači da se obje baze uključuju u stalnu zapovjednu i logističku mrežu Saveza, a ne tretiraju samo kao privremena rotacijska uporišta.

Brže ovlasti ipak nisu isto što i funkcionalan sustav protuzračne obrane. Bivši zapovjednik estonskog ratnog zrakoplovstva Jaak Tarien upozorio je da će točni zapovjedni lanci i pravila djelovanja vjerojatno ostati povjerljivi, dok nacionalna ograničenja, odnosno uvjeti koje pojedine države postavljaju za uporabu svojih snaga, i dalje vrijede (ERR). Sami lovci ne mogu obraniti zračni prostor. Za to su potrebni slojeviti radari, kopneni raketni sustavi, streljivo, zaštićene baze i uvježbane posade. Summit ništa od toga nije najavio.

Obećanje o potrošnji sada moraju platiti vlade

Saveznici su se dogovorili da će do 2035. za obranu izdvajati 5 posto BDP-a. Od toga bi 3,5 posto išlo na vojne sposobnosti, a preostalih 1,5 posto na obrambenu infrastrukturu: ceste, željeznice, luke, skladišta i sposobnost brzog premještanja snaga preko granica (NATO, Bankier/PAP). Neke članice još ne dosežu ni stariji cilj od 2 posto (AP). Summit ne može sam preraspodijeliti nacionalni novac. Ispunjavanje obveze ovisit će o državnim proračunima, izborima i političkoj volji u 32 glavna grada.

Slična nejasnoća prati i paket za Ukrajinu. Saveznici su za 2026. obećali oko 70 mlrd. eura, uz najmanje jednaku razinu potpore za 2027., premda su se njemački izvori razlikovali u tome odnosi li se glavna brojka na 70 mlrd. eura godišnje ili 140 mlrd. eura tijekom dvije godine (German Foreign Office, Forbes). Berlin u NATO-ove regionalne planove snaga stavlja fregate i Eurofightere, dakle stvarna sredstva pod savezničkim zapovjedništvom (tagesschau). No oružje, streljivo i obuka i dalje ovise o pojedinačnim vladama. Učinak na bojištu neće odrediti brojka u priopćenju, nego potpisani ugovori i proizvodnja.

Rumunjski pritisak za Crno more ostao je ograničen

Rumunjska, Bugarska i Turska proširile su mandat svoje trilateralne misije za borbu protiv morskih mina tako da obuhvati podmorske kabele, plinovode i energetsku infrastrukturu (Agerpres, DW). To uključuje i vode oko rumunjskog plinskog polja Neptun Deep, najvećeg otkrića prirodnog plina u Crnom moru u više desetljeća i mogućeg oslonca europske energetske diverzifikacije od ruske opskrbe. Prošireni mandat jest stvaran operativni pomak.

Bukurešt, međutim, nije uspio nametnuti Crno more kao zaseban strateški prioritet u završnoj deklaraciji summita. Završni tekst usredotočen je na članak 5., NATO-ovo jamstvo kolektivne obrane prema kojem se napad na jednu članicu smatra napadom na sve, te na opću potporu istočnom krilu. U odnosu na baltičku protuzračnu obranu, Crno more ostalo je slabije zastupljeno (Digi24).

Ankara je poboljšala dijelove NATO-ova operativnog sustava. Nije pokazala da su saveznici već osigurali opremu, streljivo i politička odobrenja potrebna da taj sustav izdrži pritisak. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte opisao je model savezničkih snaga kao „alat za planiranje” (NATO). Istočno krilo sada treba da se taj alat pretvori u raspored isporuke.