Novi soj ebole izmiče 3.5m cjepiva

Više od 1.000 sumnjivih zaraza. Više od 240 umrlih. Ratno područje koje zdravstvenim timovima otežava pristup. I nijedno odobreno cjepivo za virus koji izaziva ovu epidemiju. Izbijanje bolesti na istoku Konga pokazuje rupu koju desetljeće pripravnosti za ebolu nije zatvorilo: sva cjepiva i terapije koje je svijet spremio ciljaju drugu vrstu virusa od one koja se sada širi.

Ključ za pogrešnu bravu

Virus koji cirkulira u pokrajini Ituri u Demokratskoj Republici Kongo pripada vrsti Bundibugyo, prvi put utvrđenoj u Ugandi 2007. godine. Dosad se pojavila samo dvaput, u manjim epidemijama koje su jedva privukle međunarodnu pozornost. Upravo je ta rijetkost problem. Sva cjepiva protiv ebole razvijena nakon razorne epidemije u zapadnoj Africi 2014. usmjerena su na vrstu Zaire.

Cjepiva djeluju tako što imunosni sustav uče prepoznati određeni protein na površini virusa, takozvani glikoprotein. Merckovo cjepivo Ervebo, koje je pomoglo zaustaviti novije epidemije vrste Zaire, tijelo priprema za prepoznavanje upravo toga glikoproteina. Kod Bundibugya se ista površinska struktura genetski razlikuje za približno 30 posto, dovoljno da imunosni odgovor postane nepouzdan.

Svjetska zdravstvena organizacija krajem svibnja okupila je stručnjake i zaključila da su dokazi o križnoj zaštiti „vrlo ograničeni i nedostatni”. Malo istraživanje na primatima pokazalo je djelomično preživljavanje nakon cjepiva za Zaire, ali su sve cijepljene životinje ipak razvile bolest. Ni odobrene terapije protutijelima, Inmazeb i Ebanga, ne očekuje se da će djelovati. Globalne zalihe sadrže više od 3,5 milijuna doza Erveba, no sve su namijenjene uzročniku koji sada nije u optjecaju.

Epidemija brža od odgovora

Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je izbijanje bolesti javnozdravstvenom prijetnjom od međunarodnog značenja 17. svibnja, samo dva dana nakon što ga je službeno objavila Demokratska Republika Kongo. Takva brzina nije uobičajena i pokazuje koliko se virus već proširio prije nego što je otkriven. Kada su laboratoriji potvrdili Bundibugyo, broj oboljelih već je bio velik. Početkom lipnja laboratorijski je potvrđeno oko 282 slučaja i 42 smrti, dok je broj sumnjivih slučajeva premašio 1.000.

Oružani sukob dodatno otežava sve dijelove odgovora. Pobunjenička skupina M23 kontrolira gradove u susjednim pokrajinama, uključujući Gomu, grad s više od milijun stanovnika na granici s Ruandom. Borci ADF-a ubili su sedmero ljudi u Beniju, području koje je također pogođeno epidemijom. Stotine dijagnostičkih uzoraka još nisu testirane. Uganda je potvrdila devet slučajeva i zatvorila granicu.

Dva kandidata za cjepivo ubrzano se guraju prema ispitivanjima. Oxfordova platforma ChAdOx1, prilagođena iz tehnologije cjepiva AstraZenece protiv covida, mogla bi dati pokusne doze za dva do tri mjeseca. Drugi kandidat, koji razvija IAVI, koristi bezopasan virus domaćih životinja kao nosač za dostavu proteina Bundibugya i treba sedam do devet mjeseci. Nijedan nije ispitan na ljudima. Gavi je obećao 50 milijuna dolara za ubrzanje proizvodnje kada budu dostupni podaci o učinkovitosti.

Što je Europa naučila da ne može učiniti

Jedan potvrđeni slučaj ebole stigao je na tlo Europske unije: američki zdravstveni radnik primljen je 20. svibnja u berlinsku bolnicu Charité. Talijanska kirurginja Liječnika bez granica, evakuirana u rimski institut Spallanzani, bila je negativna na testiranju. Dva sumnjiva slučaja u Brazilu pokazala su se kao meningitis i malarija. Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti procjenjuje rizik za europske građane vrlo niskim.

Malo je vjerojatno da će se epidemija proširiti Europom. No pokazala je neugodan nedostatak u zdravstvenoj arhitekturi koju je EU gradila nakon covida. HERA, europsko tijelo osnovano radi osiguranja cjepiva u izvanrednim situacijama, uspostavila je mehanizme zajedničke nabave i 22 strateške zalihe u državama članicama. Taj je sustav funkcionirao kod majmunskih boginja 2022., kada je odobreno cjepivo već postojalo. Za Bundibugyo nema što nabaviti. EU je zato dodijelio 7,4 milijuna eura Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji za klinička ispitivanja, prepuštajući izvanjskom sustavu problem koji sama ne može riješiti.

Nacionalni odgovori ostaju rascjepkani. Italija je uvela petostupanjsku klasifikaciju rizika i obvezne zdravstvene izjave za putnike koji dolaze iz Demokratske Republike Kongo i Ugande. Njemačka se oslanja na sedam specijaliziranih izolacijskih jedinica. Francuska je pojačala nadzor na Mayotteu, ali nema jedinstven karantenski protokol usklađen s drugim državama članicama.

Svijet je potrošio milijarde pripremajući se za prethodnu ebolu, a ne za sljedeću. Bundibugyo je, kako su rekli njemački zdravstveni stručnjaci, bio „komercijalno nezanimljiv” soj, zanemaren dok više nije bio rijedak. Hoće li ova kriza potaknuti ulaganja u cjepiva širokog spektra protiv ebole ili nestati iz pamćenja kada izvanredno stanje prođe, pokazat će više o stvarnoj pripravnosti za pandemije nego bilo koji institucionalni okvir na papiru.