Poljska prkosi novim pravilima EU-a

Pakt EU-a o migracijama i azilu počeo se primjenjivati 12. lipnja 2026., a već je prvi dan pokazao političku cijenu kompromisa na kojem počiva. Bruxelles sada ima obvezujući sustav solidarnosti, ali države članice velik dio te solidarnosti mogu pretvoriti u novac, umanjenja obveza, operativnu pomoć ili domaću političku predstavu otpora.

Poljska je objavila da neće primati premještene migrante niti snositi povezane troškove. Litva je izabrala drukčiji put: pristala je preuzeti 58 osoba s Cipra, a ostatak svoje obveze pokriti s 1,14 milijuna eura. Isti mehanizam tako je istodobno proizveo suradnju, izbjegavanje i otvoreno osporavanje.

Rupe za izlaz dio su pravila

Pakt uvodi godišnji solidarnostni paket: kombinaciju premještanja, novčanih uplata i operativne pomoći koju među sobom dijele države članice. Prema Uredbi 2024/1351, Europska komisija procjenjuje migracijski pritisak, Vijeće određuje ukupni paket, a nacionalni udjeli računaju se prema BDP-u i broju stanovnika.

Zakonski minimum iznosi 30.000 premještanja i 600 milijuna eura godišnje. No prvi je ciklus već prije početka primjene bio oslabljen: Euronews je utvrdio da su obećanja o premještanju i financijske obveze niže od polazišne razine predviđene zakonom.

Ključ je u izboru koji države imaju. Mogu primiti ljude, uplatiti novac, poslati osoblje i opremu ili koristiti takozvane prijeboje, odnosno preuzeti odgovornost za azilne predmete koji se već nalaze na njihovu teritoriju umjesto da primaju osobe iz drugih članica. Komisija tu fleksibilnost predstavlja kao uvjet da solidarnost uopće funkcionira. Human Rights Watch upozorava da bi prijeboji mogli postati pravilo ako države odbiju premještanja.

Takav je dizajn olakšao dogovor o Paktu. Istodobno otežava procjenu stvarne provedbe. Vlada može ostati unutar pravila, a pred biračima tvrditi da je odbila relokacije.

Poljska sada ispituje upravo tu nejasnoću. Varšava poručuje da će se usredotočiti na zaštitu granica, vraćanja i suzbijanje instrumentaliziranih migracija, a ne na primanje migranata iz drugih država EU-a ili plaćanje povezanih troškova (poljsko Ministarstvo unutarnjih poslova, Onet). Poljski mediji taj su stav povezali s pravilima EU-a koja dopuštaju privremena umanjenja obveza za zemlje pod migracijskim pritiskom, uključujući odluke Komisije i Vijeća. Ograničenje je važno: riječ je o olakšici za određeni ciklus, a ne o trajnom izuzeću od prava EU-a.

Bruxelles može potraživati neplaćene doprinose i tužiti vlade koje ignoriraju obvezujuće dužnosti. Ne može, međutim, administrativnom naredbom jednostavno ukrcati ljude u zrakoplove i prisilno provesti premještanje, što je praktično ograničenje opisano u Reutersovu izvješću koje je prenio The Star.

Pritisak ipak negdje završava

Dogovor Cipra i Litve pokazuje da sustav može premještati ljude preko granica. Ne pokazuje da će države na vanjskoj granici dobiti rasterećenje u razmjeru koji mijenja svakodnevni pritisak.

Grčka otkriva taj jaz. Atena je 9. lipnja 2026., neposredno prije početka primjene Pakta, usvojila zakon za njegovu provedbu. Vlada promjenu prikazuje kao ubrzavanje postupaka, stroža vraćanja i čvršću kontrolu granice.

Teže je pitanje gdje ljudi čekaju dok ti ubrzani postupci traju. News247 je prenio upozorenja da bi granični postupci i fikcija „neulaska” mogli stvoriti zone zadržavanja i pravne sive prostore unutar objekata koji su daleko od stvarne granice. Ako solidarnost uglavnom stiže kao novac ili mali broj premještanja, Grčka i dalje obavlja prvi prihvat, provjeru, zadržavanje i žalbene postupke.

Njemačka pokazuje problem povjerenja iz suprotnog smjera. Berlin podupire Pakt, ali ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt zasad zadržava granične kontrole; Deutschlandfunk je izvijestio da će svako njihovo smanjenje ovisiti o tome hoće li novi sustav ograničiti sekundarna kretanja. Tagesschau navodi da sadašnje njemačke kontrole traju do 15. rujna 2026.

Francuska dodaje drukčije upozorenje. Pakt se počeo primjenjivati dok francusko zakonodavstvo još nije potpuno usklađeno, pa vlada ubrzanim uredbama i nalozima mijenja pravila o žalbama, obavijestima i obveznom boravištu. Le Monde je rezultat opisao kao pravnu nesigurnost, a Village de la Justice mapirao je promjene osjetljive za prava koje su uvedene u žurbi.

Stvarna bilanca Pakta neće se čitati iz izjava danih na dan početka primjene. Mjerit će se provedenim premještanjima, stvarnim uplatama, korištenim prijebojima, trajanjem postupaka, pristupom žalbama i pritiskom u Grčkoj, Cipru, Italiji, Malti i Španjolskoj. Sljedeći ciklus procjene za Poljsku pokazat će koliko su umanjenja obveza rastezljiva. Njemačke granične kontrole pokazat će vraća li se povjerenje.

Europa je izgradila sustav solidarnosti s pravnom snagom. Ugradila je i dovoljno fleksibilnosti da vlade mogu tvrditi kako je odbijanje samo još jedan oblik provedbe.