EU uvodi 24-tjedni azilni postupak

Pakt EU-a o migracijama i azilu stupio je na snagu 12. lipnja 2026., čime je Europa dobila zajednički okvir za postupanje s zahtjevima za azil. U praksi, međutim, taj okvir neće svugdje izgledati jednako. Nacionalne vlade i dalje odlučuju koliko će ljudi rasporediti u sustav, koliko će strogo provoditi granična pravila i koliko su političkog pritiska spremne podnijeti.

Jedan postupak, različite granice

Novi sustav počinje prije nego što osoba formalno uđe na teritorij države članice. Dolasci se mogu zadržati na granici do sedam dana radi provjere, a potom ući u ubrzane postupke azila i vraćanja koji ukupno mogu trajati do 24 tjedna (Uredba o provjeri, Uredba o postupcima azila). Eurodac, europska baza otisaka prstiju i biometrijskih podataka, postaje osnovni alat za praćenje tko je stigao, gdje je registriran i koja je država za njega odgovorna.

Time Bruxelles dobiva bolji uvid u sustav. Ne dobiva, međutim, europsku graničnu službu koja umjesto država članica može voditi azilne predmete. Agencija Europske unije za azil može slati stručnu i operativnu potporu, ali spise i dalje obrađuju nacionalne uprave. Ako neka vlada premalo ulaže u pravnu pomoć, prihvatne centre ili žalbena tijela, europski pravilnik to sam po sebi neće ispraviti.

Njemačka pokazuje razliku između provedbe europskih pravila i domaće politike. Berlin mora primijeniti zajednička pravila provjere i registracije, ali nastavak kontrola na unutarnjim granicama ostaje njemačka odluka, a ne obveza iz pakta (taz). Isti europski propis zato može postojati uz znatno tvrđi nacionalni pristup.

Italija otvara drukčiju razinu problema. Rim prema paktu mora provoditi provjere, granične postupke i brže vraćanje. No albanski model, kojim je Italija pokušala dio zahtjeva za azil obrađivati izvan teritorija EU-a, pripada široj politici vraćanja, a ne samom paktu (Euronews). Ta je razlika važna jer političari lako zamagljuju granicu između onoga što europsko pravo sada traži i onoga što nacionalne vlade same dodaju.

Grčka pokazuje što sustav vidi, a što ne vidi

Grčka je teži test jer pakt ponajprije jača kontrolu od trenutka kada osoba postane službeno registriran slučaj. Mnogo manje govori o trenucima prije registracije, ondje gdje organizacije za ljudska prava već godinama upozoravaju na nezakonita odvraćanja i neformalne povratke.

Komisija tvrdi da će stroži nadzor otežati prikrivanje zloporaba. Human Rights Watch upozorava da ubrzana obrada na granici ipak može oslabiti pristup zaštiti ako nadzor obuhvaća samo službene objekte i registrirane postupke (Human Rights Watch). To je slijepa točka pakta: može bolje brojiti ljude tek nakon što država prizna da postoje.

Solidarnost postaje glavni test

Politički najosjetljiviji dio nalazi se u sustavu solidarnosti. Države na vanjskim granicama dobivaju jače pravo tražiti pomoć. Države u unutrašnjosti dobivaju stroža pravila kojima se želi spriječiti kretanje ljudi dalje kroz EU bez registracije. Vlade sklone restriktivnoj politici dobivaju pravne alate za bržu obradu na granici. Tražitelji azila pritom nose rizik da brzina postane pritisak.

Komisija navodi da godišnji mehanizam solidarnosti počinje s 30.000 premještanja i 600 milijuna eura. Države ne moraju u svakom slučaju primiti premještene osobe; mogu umjesto toga dati novac ili operativnu potporu. Poljska za prvi ciklus ima privremeno izuzeće, ali time se sukob odgađa, a ne rješava (Onet).

Ako skupina vlada odbije primati ljude ili plaćati, pitanje nadležnosti postaje praktično, a ne teorijsko. Komisija može pritiskati, pregovarati i na kraju pokrenuti postupke pred sudom. Sudovi mogu donositi presude. No dolasci neće čekati kraj postupaka zbog povrede prava EU-a. Prvi pritisak preuzele bi države na vanjskim granicama, dok bi sekundarna kretanja spor vratila u sjevernu i srednju Europu.

International Rescue Committee isti problem opisuje administrativno: ubrzani postupci mogu biti zakoniti samo ako su pravna pomoć, uvjeti zadržavanja, kadrovi i nadzor spremni od prvog dana (IRC). Tu će se pokazati može li pakt funkcionirati ili će se svesti na uredno napisanu dokumentaciju.

Europa sada ima zajednički azilni postupak. Još nema zajedničku graničnu stvarnost. Pakt može natjerati države da više toga registriraju, obrade i obrazlože. Ne može sam odlučiti koliko pravo vrijedi na rubu Europe prije nego što ga potisne politika.