Nikozija odbija tursku formulu

Predsjednik Nikos Christodoulides iskoristio je 52. obljetnicu turske vojne intervencije kako bi postavio granice koje za Nikoziju nisu predmet pregovora: Cipar ostaje jedna republika, rješenje s dvije države ne dolazi u obzir, kao ni „prikrivena konfederacija” u kojoj bi se iza federalne oznake zapravo nalazile dvije suverene vlade (Euronews FR, Philenews). Te poruke ne vrijede samo za otok. One određuju gornju granicu odnosa Europske unije i Turske, jer Cipar ima institucionalne alate da tu granicu zadrži.

Jedna država članica, dvije vrste blokade

Europska unija Republiku Cipar tretira kao državu članicu za cijeli otok. U sjevernom dijelu, koji je pod turskom kontrolom, pravo EU-a uglavnom je suspendirano do ponovnog ujedinjenja, prema Protokolu br. 10 Ugovora o pristupanju (Protocol No 10).

To Nikoziji daje izravno pravo veta na svaku odluku EU-a koja zahtijeva jednoglasnost, odnosno pristanak svih država članica. U tu kategoriju ulaze turski pristupni pregovori, zajednička vanjskopolitička stajališta i pristup obrambenoj suradnji (TEU Article 24). Cipar ih može blokirati sam.

Na drugim pitanjima, poput modernizacije carinske unije ili liberalizacije viza, Cipar nema formalni veto. No Europsko vijeće, u kojem čelnici država i vlada određuju politički smjer Unije, radi konsenzusom, pa protivljenje jedne vlade često znači da se predmet uopće ne otvara (TEU Article 15). Čelnici rijetko ponovno pokreću dosje za koji jedna prijestolnica unaprijed kaže da ga neće prihvatiti.

Dosadašnji tijek događaja to potvrđuje. Vijeće je 2018. zamrznulo pristupna poglavlja i rad na carinskoj uniji (Council, June 2018). Godinu poslije, nakon turskog bušenja u ciparskim vodama, suspendiralo je dijalog na visokoj razini i smanjilo pretpristupna sredstva (Council, July 2019). Ovoga srpnja Turska je dobila uski sporazum o carinskoj suradnji, ali ne i nadogradnju carinske unije, put prema viznoj liberalizaciji ili pristup obrambenim aranžmanima koje Ankara traži (DG TAXUD).

Pariz podupire blokadu, Berlin traži zaobilazni put

Francuska ciparsko pitanje promatra kao test suvereniteta. Francuska veleposlanica u Nikoziji govorila je o „neobično snažnom” obrambenom partnerstvu i naglasila da svako rješenje mora slijediti okvir Ujedinjenih naroda: bizonalnu, bikomunalnu federaciju s jednim suverenitetom (French Embassy Cyprus). Za Pariz nema razloga da se suradnja s Turskom odvaja od napretka u ciparskom pitanju (Euronews FR).

Njemačka gleda drukčije. Berlin priznaje Republiku Cipar kao jedinu legitimnu vladu (German Foreign Ministry), ali želi s Ankarom raditi na migracijama, energiji i obrani u okviru NATO-a ne čekajući sveobuhvatan ciparski dogovor (Eurotopics).

Italija je između ta dva pristupa. Komisija je 13. srpnja imenovala talijanskog potpredsjednika Raffaelea Fitta posebnim predstavnikom za Cipar, sa zadaćom da podupre mirovni proces pod okriljem UN-a i osigura da moguće rješenje bude usklađeno s pravom EU-a (EUAlive, Formiche). Turska je imenovanje odmah odbacila. Ministarstvo vanjskih poslova u Ankari poručilo je da je EU izgubio nepristranost ulaskom Cipra u Uniju te ponovilo da rješenje zahtijeva dvije suverene države u ravnopravnosti (Turkish MFA). Vlasti ciparskih Turaka ulogu su proglasile nelegitimnom (Euractiv).

Što Guterresov posjet može otvoriti, a što ne može

Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres posjetit će Cipar od 27. do 29. srpnja. Formalni mandat za posredovanje ima njegova izaslanica María Angela Holguín (DW). Fitto ih ne može zamijeniti. Njegova uloga postaje važna tek ako se diplomacija pomakne, jer bi Komisija tada imala osobu zaduženu za pravni posao koji bi svako rješenje otvorilo unutar EU-a.

Dokument koji je prihvatilo svih 27 država članica navodi da EU „pridaje posebnu važnost” ponovnom pokretanju ciparskih pregovora kao koraku prema jačanju suradnje s Turskom, prema izvješćima ciparskih medija (CNA, Politis). To još nije formalni uvjet. No praksa od 2018. pokazuje isti obrazac: pristupni pregovori i obrana čvrsto su zaključani ciparskim ugovornim vetom, dok su carina i vize politički zaključani time što Cipar odlučuje hoće li čelnici uopće otvoriti vrata. Spor oko suvereniteta na otoku s manje od milijun stanovnika i dalje određuje dosege odnosa EU-a s Turskom, saveznicom u NATO-u s 85 milijuna ljudi. Christodoulidesov govor Ankari i Berlinu poručuje da se ta granica nije pomaknula.