Devet uredbi mijenja granice EU-a

Od 12. lipnja devet obvezujućih uredbi zamjenjuje rascjepkani azilni sustav EU-a u svih 27 država članica. Pukotine se vide i prije početka primjene. Do kraja svibnja tehničke pripreme završilo je samo 11 od 27 zemalja, a alati kojima Komisija može prisiliti države na provedbu daju rezultate tek nakon godina postupaka. Najambicioznija europska migracijska reforma od Dublinskog sustava, starih pravila prema kojima prva zemlja ulaska obrađuje zahtjev za azil, kreće u okolnostima u kojima države na vanjskoj granici već same crtaju pravila.

Pakt o migracijama i azilu cilja upravo na temeljni neuspjeh Dublina: zemlje prve linije, poput Grčke, Italije i Španjolske, same su nosile gotovo sav teret obrade dolazaka. Novi mehanizam solidarnosti obvezuje Uniju da svake godine osigura najmanje 30.000 mjesta za premještanje tražitelja azila i 600 mil. eura doprinosa (Verfassungsblog). Države koje ne žele fizički primiti premještene tražitelje azila mogu umjesto toga platiti 20.000 eura po osobi, što je u sam sustav ugradilo izlaznu opciju. Vijeće EU-a, u kojem nacionalni ministri utvrđuju politiku, već je za prvih šest mjeseci oštro smanjilo te ciljeve, a za manje od polovice mjesta postoje čvrsta nacionalna obećanja.

Četiri zemlje, četiri verzije istog zakona

Italija je Pakt predstavila kao potvrdu vlastite politike. Ministar unutarnjih poslova Matteo Piantedosi nazvao ga je „kopernikanskom revolucijom” i ustvrdio da su centri za obradu zahtjeva u Albaniji preteča paktovskih „čvorišta za povratak”. Talijanski je sud u veljači presudio da su takvi transferi nezakoniti. Vladin provedbeni plan, koji je ostao tajan dok njegovo objavljivanje u ožujku nije naložio upravni sud TAR Lazio, otkrio je objekte koji bi se tek „mogli izgraditi” i procijenjeni trošak veći od 2 mlrd. eura u pet godina.

Njemačka je otišla dalje od onoga što Pakt traži. Berlinski provedbeni zakon uvodi „centre za sekundarne migracije”, u kojima je moguće zadržavanje do 24 mjeseca, te noćne zabrane izlaska za obitelji s djecom. Ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt istodobno ustraje na kontrolama na unutarnjim schengenskim granicama do rujna, tvrdeći da vanjske granice EU-a još nisu dovoljno zaštićene. Komisija je 9. lipnja odbacila takvo obrazloženje.

Poljska se odlučila za selektivnu provedbu. Zamjenik ministra unutarnjih poslova Maciej Duszczyk izjavio je da Varšava „neće provesti sve odredbe”, odbijajući graničnu infrastrukturu i obradu zahtjeva za azil na granici s Bjelorusijom iz sigurnosnih razloga. Poljska je od ožujka 2025. već sedam puta suspendirala podnošenje zahtjeva za azil na toj granici, a Vijeće joj je odobrilo izuzeće od solidarnosti koje istječe u prosincu 2026.

Grčka je provedbeni zakon izglasala 9. lipnja, ali samo glasovima vladajuće Nove demokracije. Na papiru zakon prati europske minimume. Stvarni problem grčke usklađenosti nalazi se drugdje: Europski sud za ljudska prava u presudi koja je postala konačna u srpnju 2025. potvrdio je „sustavnu praksu nezakonitih odvraćanja”. Europsko vijeće za izbjeglice i prognanike evidentiralo je više od 80.000 nezakonitih odvraćanja na granicama EU-a samo prošle godine. Nadzor predviđen Paktom pokriva samo formalne centre za provjeru, a zaobilazi „zelene i plave granice”, kopnene i morske točke na kojima se takva odvraćanja stvarno događaju.

Kad država jednostavno kaže ne

Komisiji protiv otvorenog odbijanja provedbe preostaju postupci zbog povrede prava EU-a pred Sudom Europske unije, najvišim sudom Unije, a takvi postupci traju godinama. Kada je Sud u lipnju 2024. Mađarskoj izrekao kaznu od 200 mil. eura i dodatnih 1 mil. eura po danu zbog ignoriranja presude o azilu iz 2020., Komisija je novac naplatila odbijanjem od europskih isplata Budimpešti. Mehanizam funkcionira, ali dolazi dugo nakon povrede. Mađarski premijer Magyar već je poručio da Budimpešta „neće plaćati kazne”.

Prva formalna provjera usklađenosti stiže 12. srpnja. Solidarnostni fond nikada nije testiran. Španjolski ministar unutarnjih poslova nazvao je prateću Uredbu o vraćanju „nerazmjernom i protivnom vrijednostima EU-a”, i to iz lijeve vlade koja podržava širi okvir Pakta. Od četvrtka zakon obvezuje svih 27 država. Ono što će se dogoditi na granicama ovisit će o provedbenom stroju koji punu brzinu neće dosegnuti još godinama.