Devet država odbija ukinuti kontrole

Europska komisija 2. lipnja poručila je devet vlada da počnu uklanjati kontrole na unutarnjim granicama Schengena, prostora bez redovitih putovničkih provjera koji obuhvaća 29 europskih zemalja i 450 milijuna ljudi. Njemačka, Francuska, Austrija, Italija, Nizozemska, Danska, Norveška, Slovenija i Švedska i dalje održavaju kontrolne točke koje su trebale biti privremene. U nekim slučajevima traju dulje od desetljeća.

Komisija ima pravni alat za prisilu. Članak 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije omogućuje joj da pred Sudom EU-a tuži države članice koje krše pravo Unije. Kod unutarnjih graničnih kontrola taj instrument nikada nije upotrijebila. Umjesto toga, objavila je neobvezujuća mišljenja (European Commission, Mirage News) i preporučila „postupno ukidanje” kontrola.

Privremene kontrole, stalne kontrolne točke

Francuska je svoje „privremene” kontrole produljila 24 puta od terorističkih napada u studenome 2015.. Austrija nadzire granice s Mađarskom i Slovenijom neprekidno od 2015.. Njemačka je dugogodišnje kontrole na granici s Austrijom u rujnu 2024. proširila na svih devet kopnenih granica.

Članak 25. Zakonika o schengenskim granicama dopušta privremene kontrole najdulje šest mjeseci po pojedinoj prijetnji. Sud Europske unije u travnju 2022. presudio je da je taj rok obvezujući. Vlade ga zaobilaze tako što svako novo produljenje opisuju kao odgovor na novu prijetnju: jedan ciklus migracije, drugi terorizam, zatim ruske sabotaže. Francusko Državno vijeće, najviši upravni sud u zemlji, u ožujku 2025. prihvatilo je takvo tumačenje kada je produljenje iz listopada 2024. tretiralo kao novo uvođenje kontrole, čime se rok ponovno počeo brojiti od nule.

Reforma Schengenskog zakonika iz 2024. trebala je postrožiti pravila. Učinila je suprotno: najdulje dopušteno trajanje produljeno je s dvije na tri godine, a dodani su i novi razlozi za opravdanje kontrola. Ono što su sudovi počeli smatrati nezakonitim ponovno je dobilo zakonski okvir.

Devet prijestolnica, isti odgovor

Njemački ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt odmah je odbacio preporuku i najavio novo produljenje na šest mjeseci. Talijanska Lega poručila je da „mi odlučujemo koga kontroliramo na svojim granicama, a ne Bruxelles”. Austrijski čelnik FPÖ-a Herbert Kickl, koji je političku platformu gradio oko poruke o „tvrđavi Austriji”, nije pokazao spremnost na popuštanje.

Djelomična iznimka je Nizozemska. Ona do jeseni 2026. planira zamijeniti stalne kontrolne točke pokretnim ophodnjama, odnosno nadzorom temeljenim na procjeni rizika, što Komisija smatra prihvatljivijim modelom.

Politička predstava od 70 mlrd. eura

Cijena je gospodarska, a dobit politička. Unutarnje schengenske granice svakodnevno prelazi 3,5 milijuna ljudi. Među njima je 1,9 milijuna stalnih prekograničnih radnika. Gradonačelnik Nijmegena Hubert Bruls kaže da kontrole „štete odnosima dviju zemalja” i svakodnevno radnicima oduzimaju vrijeme i novac. Studija Centra za istraživanje ekonomske politike procjenjuje da kontrole smanjuju trgovinu robom i uslugama u EU-u za 1,3 posto, odnosno 70 mlrd. eura godišnje izgubljenog prometa.

Istraživač migracija Gerald Knaus njemačke kontrole naziva „simboličnom politikom koju je nekoć tražio samo AfD”. U Francuskoj je ministar pravosuđa Gérald Darmanin predložio trogodišnji moratorij na useljavanje, što se naširoko tumači kao pozicioniranje za predsjedničke izbore 2027. Vlade održavaju kontrole koje sudovi i ekonomisti dovode u pitanje jer bi njihovo uklanjanje imalo političku cijenu.

Njemački sud u Koblenzu presudio je u svibnju 2026. da kontrole na granici s Luksemburgom krše Schengenski zakonik. Njemačka se žalila i svejedno ih produljila. JEF Luxembourg, luksemburški ogranak Mladih europskih federalista, pozvao je vladu u Luksemburgu da Njemačku izvede pred Sud EU-a na temelju članka 259., rijetko korištenog mehanizma koji jednoj državi članici omogućuje tužbu protiv druge. Nijedna vlada to nije učinila. Komisija ne koristi svoje ovlasti provedbe. Nacionalni sudovi donose presude koje iduće šestomjesečno produljenje praktično poništava. Schengen, zamišljen kao obvezujući pravni okvir, sve više funkcionira kao dobrovoljni aranžman koji vrijedi ondje gdje to dopušta izborna računica.