Nafta od $97 prazni europske zalihe

Nafta je na 97 dolara po barelu, inflacija u eurozoni najviša je od rujna 2023., a strateške zalihe nafte spuštaju se prema zakonskom minimumu. Tri mjeseca nakon što je rat Irana i SAD-a stegnuo Hormuški tjesnac, kojim prolazi otprilike petina svjetske nafte, europske vlade troše milijarde eura kako bi ublažile udar na potrošače i gospodarstvo. Europska unija pritom ne sjedi za pregovaračkim stolom na kojem se jedino može riješiti kriza.

Tko plaća i kako

Šteta se ne raspoređuje jednako, pa svaka vlada improvizira vlastiti odgovor. Poljska je smanjila PDV na gorivo na 8 posto i time zadržala rast cijena na 8,8 posto na godišnjoj razini, dok je prosjek EU-a 20,8 posto. Francuska je izabrala ciljaniji model: potpore prijevoznicima, poljoprivrednicima i putnicima s nižim primanjima, uz 130 milijuna eura već potrošenih sredstava i očekivani ukupni trošak od 4 do 6 mlrd. eura. Njemačka i Italija posegnule su za grubljim alatima: Berlin je smanjio poreze na gorivo u paketu vrijednom 1,6 mlrd. eura, dok Rim procjenjuje da prosječna obitelj zbog goriva, struje, hrane i plastike godišnje plaća stotine eura više.

Riječ je o rascjepkanom nacionalnom trošenju protiv zajedničkog poremećaja opskrbe. U ožujku je Međunarodna agencija za energiju koordinirala najveće oslobađanje zaliha dosad: 400 milijuna barela u 32 zemlje, pri čemu su države EU-a dale oko 92 milijuna. Do početka svibnja na tržište je stiglo samo 164 milijuna barela. IEA upozorava da bi, nastavi li se sadašnji tempo povlačenja, zalihe mogle pasti na kritične razine prije vrhunca ljetne potražnje. Pravo EU-a od članica traži zalihe jednake 90 dana neto uvoza. Nekoliko država moglo bi taj prag probiti u roku od nekoliko tjedana.

Pomorski odgovor bez čvrstog okvira

Europske mornarice se pokreću sporo, uvjetno i izvan zapovjednog lanca NATO-a. Francuska je u Arapskom moru rasporedila nosač zrakoplova Charles de Gaulle s oko 20 borbenih zrakoplova Rafale. Njemačka šalje minolovac Fulda kroz Suez, s dolaskom za dva do tri tjedna. Italija planira poslati četiri plovila. Prema vz.lt, litavski je parlament sa 78 glasova za i 7 protiv odobrio slanje do 40 vojnika za razminiranje. Okvir je francusko-britanska ad hoc koalicija, a ne operacija EU-a ili NATO-a.

EU ima vlastitu pomorsku misiju, operaciju ASPIDES, pokrenutu 2024. radi zaštite plovidbe u Crvenom moru. Visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas spomenula je mogućnost njezina širenja na Hormuz, rekavši da mandat to već dopušta uz izmjenu operativnog plana. Razminiranje bi, međutim, tražilo formalnu odluku Vijeća, odnosno jednoglasnost svih 27 vlada. Iran je Europu upozorio da ne šalje ratne brodove u tjesnac.

Pakistan posreduje, Europa plaća

Kallas je na svibanjskom Vijeću za vanjske poslove, mjesečnom sastanku ministara vanjskih poslova EU-a, govorila bez uljepšavanja: „To je između SAD-a i Irana, a oni zapravo ne prihvaćaju nikakvo posredovanje. Nemamo mnogo poluga utjecaja ni na jedne ni na druge.”

Posreduje Pakistan, a ne Francuska, Njemačka ili Ujedinjena Kraljevina, europske potpisnice iranskog nuklearnog sporazuma iz 2015. Prekid vatre koji je Pakistan dogovorio u travnju pretvorio se u stanje koje je Trump opisao kao pucanje „na umjereniji način”. SAD je 6. lipnja pogodio iranski radar na otoku Qeshm; Iran je ispalio sedam balističkih projektila na američke baze u Kuvajtu i Bahreinu. Nekoliko sati poslije Trump je novinarima rekao da se stvari „popravljaju”.

Energetski udar počinje lomiti i klimatske obveze. Njemačka, Francuska, Estonija i Španjolska pritisnule su Europsku komisiju da ublaži teret tržišta ugljika za tešku industriju, tražeći dulja prijelazna razdoblja za besplatne emisijske jedinice u Sustavu trgovanja emisijama, mehanizmu EU-a koji ograničava i naplaćuje emisije ugljika. Revizija ETS-a iz Komisije dolazi 15. srpnja. Energetski intenzivne industrije sada imaju najsnažniji argument posljednjih godina za sporiju dekarbonizaciju.

Europa preuzima punu gospodarsku težinu blokade Hormuza, dok jedina varijabla koja odlučuje kada će ona završiti, dogovor Washingtona i Teherana, ostaje potpuno izvan europske kontrole.