Nafta od $123 prazni rezerve

Bare Brent trenutačno stoji 107 dolara, ali europske rafinerije naftu plaćaju znatno više. Ratno osiguranje, preusmjeravanje brodova i nove iranske tranzitne pristojbe podižu stvarni trošak isporuke na otprilike 120 do 123 dolara po barelu. Rezerve zamišljene za ublažavanje takvih šokova troše se brže nego što je sustav bio projektiran izdržati.

IEA, odnosno Međunarodna agencija za energiju, koja koordinira naftne krizne mjere za 32 zemlje članice, 11. ožujka pokrenula je najveće oslobađanje rezervi u svojoj povijesti: 400 milijuna barela iz strateških zaliha. Nakon deset tjedana potrošeno je oko 44 do 45 posto te količine, tempom od približno 2,5 milijuna barela na dan (Fortune). Ako se takva dinamika nastavi, cijela će obveza biti iscrpljena prije sredine kolovoza. Kriza u Hormuškom tjesnacu zasad ne pokazuje znakove smirivanja.

Blokada kao skriveni porez

Blokada djeluje kao veliki namet na svu naftu koja još uspijeva proći.

Prije krize, osiguranje supertankera, odnosno broda klase VLCC koji prevozi oko 2 milijuna barela, od ratnog rizika stajalo je približno 25.000 dolara godišnje. Danas jedan prolazak stoji 10 do 14 milijuna dolara (Lloyd's List). Pokriće odgovornosti koje pružaju P&I klubovi, uzajamni osiguravatelji komercijalnog brodarstva, poraslo je s 25.000 dolara godišnje na 30.000 dolara tjedno (Lloyd's Market Association). Bez valjanog osiguranja brod ne može zakonito pristati, ne može se financirati i ne može se ukrcati.

Dnevne vozarine za supertankere iz Perzijskog zaljeva u ožujku su dosegnule rekordnih 423.736 dolara. Iranska novouspostavljena Uprava za Perzijski zaljev i tjesnac, formalni sustav naplate prolaska pokrenut 18. svibnja, prema dostupnim informacijama naplaćuje do 2 milijuna dolara po prolasku, u kineskim juanima. Samo osiguranje dodaje oko 5 dolara po barelu. Kad se tome pribroje vozarina i preusmjeravanje ruta, rafinerije u Rotterdamu ili Trstu plaćaju 15 do 16 dolara iznad referentne cijene Brenta prije nego što prerada uopće počne.

Dvije sigurnosne mreže, obje pod pritiskom

Rafinerije se prvo oslanjaju na komercijalne zalihe, radne količine nafte koje kompanije drže za svakodnevno poslovanje. Kad se one počnu prazniti, vlade posežu za strateškim naftnim rezervama, kriznim zalihama namijenjenima upravo ovakvim poremećajima. Oba sloja zaštite sada su pod pritiskom.

Čelnik IEA-e Fatih Birol upozorio je na sastanku G7 u Parizu da neke regije imaju još samo „nekoliko tjedana” dostupnih komercijalnih zaliha (Tovima, CNBC). Komercijalne zalihe smanjene su samo u ožujku i travnju za 246 milijuna barela (IEA).

Prosjek na razini Europske unije službeno je i dalje iznad 90 dana opskrbe. Taj broj prikriva velike razlike među državama članicama. Rumunjske rezerve dizela iznose tek 30,2 dana (Euronews). Bukurešt je proglasio krizu na naftnom tržištu do 30. lipnja, ograničio marže na gorivo i uveo ograničenja izvoza dizela, nakon što su cijene dizela porasle 32,68 posto na godišnjoj razini (Digi24). U cijelom bloku 15 od 27 država članica ima barem jednu vrstu goriva na kritičnoj razini.

Njemačka je iz nacionalnih rezervi oslobodila 19,5 milijuna barela, otprilike petinu svojih zaliha (finanzen.net). Cijene na crpkama ostaju iznad 2 eura po litri unatoč smanjenju poreza na gorivo vrijednom 1,6 milijardi eura (ADAC via presseportal.de). Njemačka si takvu potporu može priuštiti. Italija je od Bruxellesa zatražila fleksibilnije tumačenje fiskalnih pravila EU-a kako bi financirala slične energetske mjere, ali je odbijena.

Problem kalendara

Europski sustav rezervi građen je za poremećaje koji traju od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Kriza u Hormuškom tjesnacu ušla je u 80. dan. Prije krize tjesnacem je dnevno prolazilo oko 130 brodova s 20 milijuna barela, približno 20 posto sve nafte koja se prevozi morem (UNCTAD). Posljednjih dana prolazila su i samo dva broda.

JPMorgan upozorava da će početkom lipnja komercijalne zalihe nafte u industrijaliziranim zemljama dosegnuti „razine operativnog pritiska”, točku na kojoj cjevovodi i rafinerije fizički počinju imati problema s radom. Vremenski raspored dodatno otežava situaciju: vrhunac ljetne turističke sezone povećava potražnju za zrakoplovnim gorivom upravo dok se rezerve stanjuju. Preostala obveza IEA-e potpuno se iscrpljuje oko rujna. Tržišta obično reagiraju mnogo prije nego što se spremnici isprazne.