Palermo ruši ubrzana odbijanja azila

Prvi ozbiljan sudski sudar s novim pravilima Europske unije o migracijama nije se dogodio u Bruxellesu, nego u sudnici u Palermu. Trojica egipatskih tražitelja azila ondje su 10. kolovoza uspjela osporiti ubrzano odbijanje svojih zahtjeva. Prema pisanju Avvenirea, sud je zaključio da se proglašenje Egipta sigurnom zemljom podrijetla ne može koristiti kao zamjena za provjeru stvarnog rizika kojemu je izložena svaka pojedina osoba.

Odluke se formalno odnose samo na ta tri podnositelja zahtjeva. No poruka je šira i važna za sve države članice koje sada novi Pakt EU-a o migracijama ugrađuju u vlastite sustave: ubrzani postupci mogu biti zakoniti, ali državljanstvo ne smije postati automatski razlog za odbijanje zaštite.

Što su rekli suci, a što još ne znamo

Italija je Zakonom 145/2026 u nacionalno pravo prenijela pravila Pakta o ubrzanim azilnim postupcima (Normattiva). Prema tim pravilima, zahtjevi osoba koje dolaze iz država na europskom popisu sigurnih zemalja podrijetla mogu se rješavati u kraćem roku, uz ciljanu odluku u četiri tjedna. Popis sigurnih zemalja podrijetla znači da se za pojedine države pretpostavlja kako su općenito sigurne, ali tražitelj azila tu pretpostavku može oboriti ako pokaže da je osobno izložen opasnosti. Egipat je na tom popisu.

Sud u Palermu nije ukinuo zakon niti je uklonio Egipat s popisa. Problem je, prema dostupnim informacijama, bio u tome što su se odbijanja previše oslonila na državljanstvo, a premalo na osobne okolnosti podnositelja zahtjeva. Cjeloviti tekst sudskih odluka još nije objavljen, pa nije jasno jesu li suci osporili samo negativne odluke, samo upućivanje predmeta u ubrzani postupak ili oboje. Za talijansku žalbenu strategiju ta je razlika važna. Za ostatak Europe ključna je poruka ista: status sigurne zemlje može otvoriti bržu proceduru, ali ne može sam zatvoriti predmet.

Ugrađena granica, a ne talijanska iznimka

Središnja proceduralna uredba Pakta, Uredba 2024/1348, izravno se primjenjuje kao pravo Europske unije, bez potrebe za nacionalnim prijenosom. Ona dopušta ubrzane i granične postupke. Ne ukida, međutim, Povelju EU-a o temeljnim pravima, koja jamči pravo na azil (članak 18.), zaštitu od udaljenja u zemlju u kojoj osobi prijeti šteta (članak 19.) i pravo na sudsko osporavanje odluke (članak 47.). Oznaka sigurne zemlje prebacuje teret na tražitelja azila da objasni zašto je, unatoč toj oznaci, osobno ugrožen. Ne uklanja obvezu države da to objašnjenje stvarno razmotri.

Svaki europski sustav koji koristi taj instrument nailazi na isto ograničenje. Najviši upravni sud u Francuskoj uklonio je tri države s francuskog popisa sigurnih zemalja podrijetla kada se pokazalo da su opće tvrdnje o sigurnosti preširoke u odnosu na stvarne rizike kojima su ljudi izloženi (AIDA France). Njemački zakon o azilu izričito propisuje da se pretpostavka sigurnosti može pobiti: činjenice koje proturječe toj oznaci aktiviraju punu pojedinačnu provjeru (njemački Zakon o azilu, §29a). I sama Europska komisija u srpanjskoj procjeni upozorila je na neujednačenu pripremu država članica za primjenu Pakta, pri čemu je među zemljama s prazninama navedena i Italija. Ograničenje je, dakle, ugrađeno u sustav, a ne posljedica lokalne talijanske slabosti.

Politička potražnja za bržom obradom zahtjeva postoji u više država članica. No brzina bez kapaciteta da se čuju i provjere pojedinačne tvrdnje ne donosi brže odluke. Donosi zaostatke s kraćim rokovima.

Odakle će doći obvezujući odgovor

Pred Sudom Europske unije, najvišim sudom Unije, već su dva predmeta, C-758/24 i C-759/24, u kojima se od Luxembourga traži da odredi krajnje granice proglašavanja zemalja sigurnima i sudskog nadzora nad takvim odlukama. Kada presude budu donesene, obvezivat će svih 27 država članica, a ne samo Italiju.

Ubrzani postupak zakonit je kada služi razvrstavanju predmeta. Postaje nezakonit kada državljanstvo preuzme ulogu dokaza. Trojica Egipćana u Palermu pokazala su gdje je donja granica. Dok Luxembourg ne presudi, nacionalni će sudovi nadzirati Pakt predmet po predmet.