Pariz reže rast za 2026.

Francuska je prognozu gospodarskog rasta za 2026. snizila s 0,9 na 0,7 posto i najavila dodatne uštede od 3 milijarde eura, objavili su Reuters/Yahoo i Le Figaro. Time je proračunski problem postao jasniji, ali nije riješen. Pariz je priznao da će slabiji rast donijeti manje javnih prihoda od planiranih, no još nije rekao tko će taj manjak platiti.

Rast više ne može odraditi posao

Slabiji rast vrlo brzo pogađa proračun. Poduzeća manje prodaju, radnici sporije povećavaju prihode ili ostaju bez posla, a država ubire manje poreza nego što je očekivala. Ako nezaposlenost poraste, javna potrošnja može narasti i bez ikakva novog programa, primjerice kroz veće izdatke za naknade i socijalnu pomoć.

Francuska je u reviziju prognoze ušla s već vidljivim slabostima. INSEE je izvijestio da se BDP u prvom tromjesečju 2026. smanjio za 0,1 posto, dok je stopa nezaposlenosti iznosila 8,1 posto, što znači da je porezna osnovica bila slabija i prije nego što je vlada promijenila službenu procjenu (INSEE). BDP je vrijednost svega što gospodarstvo proizvede; kad raste sporije, isti novčani manjak izgleda veći kao udio u nacionalnoj proizvodnji.

Stara prognoza od 0,9 posto ionako je bila iznad većeg dijela vanjskih procjena. Crédit Agricole je u lipanjskom scenariju francuski rast u 2026. procijenio na 0,6 posto, uz napomenu da se druge velike prognoze kreću između 0,5 i 0,8 posto (Crédit Agricole). Nova brojka zato je uvjerljivija. Istodobno uklanja tihu pogodnost koju optimistična prognoza rasta daje svakom planu smanjenja manjka.

Tri milijarde eura kupuju vrijeme, ne rješenje

Ušteda od 3 milijarde eura mala je u odnosu na francuski trošak kamata. Agence France Trésor za 2026. je predvidjela 59,3 milijarde eura troškova servisiranja državnog duga, odnosno novca koji odlazi na kamate prije nego što se uopće razgovara o javnim uslugama ili novim političkim odlukama (AFT). Le Monde je izvijestio da je Francuska samo u prvom tromjesečju 2026. platila više od 6 milijardi eura kamata, 37 posto više nego godinu prije (Le Monde).

To ne znači da je paket bezvrijedan. On Bruxellesu i ulagačima u državne obveznice poručuje da Pariz više ne gradi plan na previše blagoj prognozi. Ali sam po sebi nije dovoljno velik da promijeni proračunsku računicu.

Usporedba sa Španjolskom pokazuje zašto je rast toliko važan. Madrid je prognozu rasta za 2026. podignuo na 2,6 posto, cilj manjka postavio na 2,1 posto BDP-a, a dug na 100,9 posto BDP-a, prema podacima Haciende i El Paísa. Španjolska i dalje mora držati potrošnju pod nadzorom. No snažniji rast omogućuje da se veći dio prilagodbe dogodi kroz porezne prihode, a manji kroz vidljive rezove.

Italija je upozorenje protiv površnih etiketa. Eurostat pokazuje da je talijanski dug u sredini raspona od 130 posto BDP-a, uz manjak malo iznad 3 posto, dok je francuski dug nešto iznad 110 posto BDP-a, ali je manjak veći od 5 posto (podaci Eurostata o manjku, podaci Eurostata o dugu). Francuska ima slabiju priču o manjku nego što bi njezin ugled sugerirao. Italija pak nosi teži teret duga nego što ga novija fiskalna disciplina može brzo izbrisati.

Još se ne zna tko plaća

Ključno pitanje ostaje otvoreno: tko snosi trošak. Francuski mediji pišu da bi uštede trebale pogoditi središnju državu i sustav socijalne sigurnosti, uz mogući pritisak od 2 milijarde eura na lokalne vlasti, ali još nije jasno koji su programi obuhvaćeni i jesu li mjere trajne (Le Figaro, Europe 1). To je važno jer ušteda u državnim knjigama lako postane trošak na nekoj drugoj razini vlasti.

Belgija pokazuje kako taj prijenos izgleda u praksi. Savezni proračunski pritisak ondje se pretvorio u spor oko toga trebaju li regije i zajednice više pridonijeti konsolidaciji, pri čemu jedan izvještaj navodi moguću saveznu potrebu od 7 do 10 milijardi eura (21news). Valonske općine tvrde da su troškovi reforme nezaposlenosti, prebačeni na lokalne urede socijalne skrbi, 35 do 50 posto iznad početnih procjena, dok je pomoć za energiju ranjivim kućanstvima smanjena za 10 milijuna eura (UVCW).

Njemačka pokazuje drugu vrstu neravnoteže. Berlin dio prioriteta može gurati kroz posebne fondove i izuzeća, dok Francuska rezove mora braniti unutar politički izloženije proračunske rasprave. Njemački su mediji nacrt proračuna za 2027. opisali kao plan s oko 203 milijarde eura novog zaduženja kroz temeljni proračun i posebne fondove (Tagesschau, Marketscreener/Reuters).

Francuska je problem manjka učinila poštenijim prema stvarnosti. Rast ga neće neprimjetno riješiti. Sljedeći proračun morat će imenovati programe, lokalne vlasti i kućanstva na koja se ušteda prebacuje.