Pariz bez ciljeva za protuzračnu proizvodnju

Devet europskih vlada i Ukrajina okupile su se 13. srpnja u Parizu i potpisale zajedničku deklaraciju o stvaranju koalicije za obranu od balističkih projektila (NATO, francuska vlada). Na stolu su bili zajednički zahtjevi, tehničke skupine, upravljačka struktura i plan rada. Nisu bili proračun, potpisani industrijski ugovori, rokovi isporuke ni cilj proizvodnje presretačkih projektila.

Sudionici su najavili i da će Multinacionalne snage za Ukrajinu, zamišljene kao struktura za odvraćanje i obuku u kojoj sudjeluju postrojbe nekoliko država koalicije, u idućim mjesecima održati vježbe u susjednim zemljama. Francuski mediji spominjali su jesen, ali nijedan javni izvor nije naveo državu domaćina, postrojbe koje će sudjelovati ni zapovjedni lanac (TF1 Info).

Obje odluke mogu zvučati kao početak izgradnje protuzračne sposobnosti koju Ukrajina treba, a Europa nema u dovoljnoj mjeri. No usko grlo nije diplomatski format. Problem su novac, ugovori, nadzor nad tehnologijom i proizvodnja projektila za presretanje.

Stvarna planska struktura, ali ne i narudžba

Zajednička deklaracija uspostavlja odbore, tehničke skupine i plan rada. Njemački mediji upozorili su da nije objavljen pouzdan vremenski okvir ni konkretne količine isporuka (ZDF, Tagesschau).

Francuska je pokretanje koalicije povezala s bilateralnim dogovorom o naoružanju: Kijev namjerava naručiti četiri sustava SAMP/T NG, francusko-talijansku platformu protuzračne obrane koju proizvodi Eurosam, konzorcij Thalesa i MBDA-e, te licenciranu proizvodnju presretačkih projektila Aster 30 u Ukrajini (ukrajinsko predsjedništvo, Reuters). Taj francusko-ukrajinski plan ima stvarnu težinu. Ali on je bilateralni posao, a ne dokaz da je sama koalicija deset zemalja išta naručila.

Dublji europski problem jest opseg proizvodnje. Njemačka gradi proizvodnu liniju za projektile Patriot GEM-T, ali prema Reutersu, koji prenosi Berliner Zeitung, prvi projektili proizvedeni u Njemačkoj očekuju se najranije početkom 2027. godine. Pregovori o naprednijem PAC-3 zapeli su. Sam SAMP/T NG predviđen je za 2027., a nova generacija sustava IRIS-T SLX trebala bi stići tek 2029. (DW).

Poljska pokazuje gdje završava europska ambicija, a počinje zid tehnološke kontrole. Poljski stručnjaci koje citira Money.pl ocijenili su da je licencirana proizvodnja projektila Patriot u Ukrajini tehnološki i pravno malo vjerojatna. I sama se Varšava usmjerava na održavanje i sastavnice, a ne na punu proizvodnju projektila, jer američke tvrtke i izvozna tijela zadržavaju nadzor nad intelektualnim vlasništvom i certifikacijom (Rzeczpospolita).

Koalicija nema zajedničku blagajnu

Nijedno tijelo Europske unije ili NATO-a ne može prisiliti te države da plate, izvoze ili rasporede svoje snage. Svaka prijestolnica zadržava nadzor u skladu s vlastitim ustavnim pravilima (britanska vlada). Upravo je ta fleksibilnost razlog zašto je format privlačan, ali i razlog njegove slabosti: koalicija može zaobići pravilo jednoglasnosti u EU-u, prema kojem jedna država može blokirati vanjskopolitičku odluku, ali nema zajednički proračun, pravnu obvezu ni mehanizam nadzora.

Nacionalna tumačenja pokazuju koliko je zajednički nazivnik uzak. Francuska Pariz predstavlja kao trenutak europskog strateškog buđenja. Italija je poslala ministra obrane Guida Crosetta, ali ne i premijerku Giorgiju Meloni; Corriere della Sera njezin je izostanak opisao kao politički izračun kojim izbjegava pretjerano vezivanje uz format koji još ne smatra dovoljno konkretnim. Nizozemska je koaliciju povezala sa stvarnom zajedničkom proizvodnjom projektila i zajedničkom nabavom projektila Stinger, AMRAAM i PAC-3, istodobno ističući vlastito raspoređivanje Patriota u Poljskoj radi zaštite logističkog čvorišta za Ukrajinu (Defensiekrant). Njemačka, pak, već ima svoj preferirani okvir protuzračne obrane: mrežu ESSI s 21 državom, izgrađenu oko sustava Patriot, IRIS-T i Arrow. Pariz zato nije jedino mjesto na kojem se oblikuje europska obrana.

Takve koalicije mogu se kretati brže od postupaka Europske unije, ali same ne mogu kupovati projektile. Kako upozorava Centre for European Reform, Europi su i dalje potrebni formalni instrumenti za povećanje proizvodnje preko granica.

Pariz je izgradio koordinacijski sloj. Nije izgradio sustav protuzračne obrane. Ministri obrane i čelnici nabave devet država potpisnica moraju odgovoriti na tri pitanja: koliki je proračun, koji su rokovi i koliko će se projektila proizvoditi. Zasad nisu imenovali nijedno od toga.