Pentagon reže američke brigade u Europi

Pentagon je prošloga tjedna smanjio broj američkih borbenih brigada u Europi s četiri na tri, čime su se kopnene snage vratile na razinu prije ruske invazije na Ukrajinu punog opsega (Stars and Stripes, Washington Examiner). Nekoliko sati poslije Donald Trump objavio je na Truth Socialu da će poslati „5.000 dodatnih vojnika u Poljsku”. Operativnih pojedinosti nije bilo. Pentagon je novinare uputio na Bijelu kuću, a Bijela kuća natrag na Trumpovu objavu (Stars and Stripes). Poljski ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski tu je najavu protumačio kao „održavanje prisutnosti američkih vojnika manje-više na sadašnjoj razini” (Notes from Poland).

Razmak između političke poruke i vojne računice obilježio je tjedan koji su ministri vanjskih poslova NATO-a proveli u švedskom Helsingborgu, pripremajući srpanjski summit u Ankari.

Slijed povlačenja

Trump je 1. svibnja naredio povlačenje 5.000 vojnika iz Njemačke. Dvanaest dana poslije ministar obrane Pete Hegseth otkazao je rotaciju oklopne brigade od 4.000 vojnika u Poljsku, iako je oprema već bila u prijevozu, a prethodnica na terenu (Breaking Defense, Politico). Čelnici Kopnene vojske rekli su Kongresu da su za otkazivanje doznali samo nekoliko dana ranije.

Uslijedili su izvještaji da je Trump telefonski tražio objašnjenje od Hegsetha, ljutit zato što je pogođena Poljska, a ne neka manje kooperativna saveznica. Nakon toga pojavila se objava o „5.000 vojnika za Poljsku”. Najjednostavniji način da se to provede bio bi obnoviti upravo onu rotaciju koja je netom otkazana.

Ukupna američka rotacijska prisutnost u Europi vjerojatno se smanjuje za oko 5.000 vojnika. Vrhovni saveznički zapovjednik za Europu, SACEUR Alexus Grynkewich, potvrdio je tu brojku 19. svibnja i upozorio saveznike da „svakako očekuju dodatna premještanja” (NATO). Pentagon je usto tiho smanjio obveze prema NATO Force Modelu, povjerljivom okviru u kojem članice obećavaju snage za aktiviranje u ratnim uvjetima. Budući da se time zaobilaze formalna ograničenja broja vojnika propisana američkim zakonom, Kongres to ne može blokirati (Military Times).

Njemačka plaća cijenu

U preslagivanju se vidi obrazac. Saveznici koji su surađivali s Washingtonom u vojnim operacijama protiv Irana zadržali su američke snage. Oni koji su se protivili, izgubili su ih. Njemačka, čiji je kancelar Friedrich Merz javno kritizirao Trumpovu strategiju prema Iranu, ostala je i bez dijela vojnika i bez planiranog razmještaja krstarećih raketa Tomahawk. Poljska, čiji predsjednik Karol Nawrocki održava osobni kanal prema Trumpu, dobila je nagradu u obliku objave na društvenoj mreži (Der Spiegel).

Berlin je poniženje progutao tiho. Ministar vanjskih poslova Johann Wadephul povlačenje je prikazao kao rutinsku, „očekivanu rotaciju” (Deutschlandfunk). Merz, koji je javno zagovarao kupnju 400 američkih raketa Tomahawk, prestao je otvarati tu temu nakon što je Washington prestao odgovarati na zahtjev za kupnju. Njemačka sada razmatra zajednički pothvat za domaću proizvodnju krstarećih raketa (ZDF).

Širu nelagodu među saveznicima u Helsingborgu je izrekao estonski ministar vanjskih poslova Margus Tsahkna: „Sve što se tiče NATO-ova odvraćanja i sposobnosti mora se događati koordinirano” (Estonian MFA). Njegov prigovor nije bio usmjeren protiv veće podjele tereta, nego protiv odluka donesenih bez savjetovanja sa saveznicima koji snose posljedice.

Hormuz, fregate i utrka za kapacitetima

Državni tajnik Marco Rubio u Helsingborgu je otvorio i drugo žarište pritiska, upozorivši saveznike da pripreme „Plan B” za Hormuški tjesnac ako ga Iran odbije ponovno otvoriti. Pitanje je postavio kao provjeru vrijednosti NATO-a za Washington (NATO). Francuska je odbacila samu premisu. „Sjevernoatlantski ugovor odnosi se na sjeverni Atlantik”, rekao je glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova. „To nije njegova svrha, niti je to odgovarajući savez za pitanje na Bliskom istoku” (Iran International).

Europski odgovor sve se manje svodi na prosvjed, a sve više na nabavu. Švedska je potpisala ugovor za četiri fregate francuske tvrtke Naval Group, što je njezina najveća vojna nabava od 1980-ih (Le Monde, Euronews). Francuska je proširila svoj nuklearni kišobran odvraćanja na osam partnerskih zemalja, a bilateralne upravljačke skupine već djeluju s Njemačkom, Švedskom i Danskom (L'Éventail). Kaznena povlačenja trebala su natjerati saveznike na poslušnost. Zasad ubrzavaju europsku izgradnju obrambenih kapaciteta koja bi američki utjecaj mogla učiniti manje presudnim.