Pentagon povlači 5,000 vojnika iz Njemačke

Vrhovni zapovjednik savezničkih snaga NATO-a u Europi, general Alexus Grynkewich, rekao je 19. svibnja na konferenciji za novinare u Bruxellesu da mu je "vrlo prihvatljivo" povlačenje 5.000 američkih vojnika iz Njemačke i otkazivanje rotacije brigade u Poljsku. Nekoliko sati poslije visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas rekla je Europskom parlamentu, izravno izabranom zakonodavnom tijelu EU-a, da je takvo smanjenje prisutnosti "bilo očekivano" i da NATO-ovo odvraćanje ostaje „netaknuto”. Dvije izjave istoga dana pretvorile su američko povlačenje, koje je uznemirilo europske vlade, u novo polazište europskog sigurnosnog planiranja.

Povlačenje kao doktrina

Grynkewich je povlačenje prikazao kao znak da saveznici preuzimaju veći dio vlastite obrane. „Kako saveznici jačaju svoje sposobnosti, Sjedinjene Države mogu povući dio sposobnosti i upotrijebiti ih za druge globalne prioritete”, rekao je, nazvavši taj proces "NATO 3.0". Dodao je da u idućim godinama "svakako treba očekivati dodatna premještanja". Time američko smanjenje prisutnosti više nije samo odluka jedne administracije, nego se ugrađuje u službeno vojno planiranje NATO-a.

Potpredsjednik Vance istoga je dana ponudio blažu formulaciju, tvrdeći da je raspoređivanje u Poljskoj "odgođeno, a ne otkazano", iako je priznao da Washington „nije donio konačnu odluku” o tome kamo će te snage biti upućene. Vojni vrh planira dugotrajnije povlačenje. Političari ostavljaju otvorena vrata. Te dvije pozicije teško se uklapaju jedna u drugu.

Tri strategije, bez zajedničkog plana

Europski odgovor već se razlomio na tri smjera koji ne vode prema istom cilju.

Istočne članice natječu se za sve manju američku prisutnost. Poljska, Rumunjska i baltičke države nastoje uvjeriti Washington da se vojnici koji odlaze iz Njemačke premjeste prema istoku, umjesto da se vrate u SAD, nudeći povoljnije uvjete za baze i jasnu političku usklađenost. U Varšavi je povlačenje postalo sredstvo unutarnje borbe. Čelnik oporbenog PiS-a Kaczyński optužuje premijera Tuska da je "u dvije godine uništio odnos sa SAD-om"; Tusk odgovara da oporba Poljsku krivi za odluke koje donosi Washington.

Francuska gradi paralelnu sigurnosnu arhitekturu oko vlastitog nuklearnog arsenala. Francuska Nacionalna skupština odobrila je 19. svibnja dodatnih 36 mlrd. eura vojne potrošnje. Macronova doktrina „naprednog odvraćanja” uključuje osam partnerskih zemalja u francuske vježbe nuklearnog planiranja, ali bez prijenosa ovlasti za uporabu nuklearnog oružja. Pariz računa da američko povlačenje njegov nuklearni kišobran pretvara u jedinu vjerodostojnu europsku zamjenu.

Njemačka ulaže velik novac u konvencionalne snage. Kancelar Merz najavio je da bi Bundeswehr, njemačke oružane snage, trebao postati "konvencionalno najjača vojska u Europi", uz veliko povećanje obrambenog proračuna. Ambicija se sudara s novačenjem: Njemačkoj trebaju deseci tisuća dodatnih vojnika, a njezina se vojska trenutačno smanjuje. Udruga Bundeswehra taj cilj naziva "nepromišljenom okladom na budućnost".

SAFE je trebao objediniti taj odgovor

Europski instrument obrambenih zajmova SAFE, u kojem Europska komisija, izvršno tijelo EU-a, posuđuje novac na tržištima kapitala i zatim ga članicama prosljeđuje po povoljnijim uvjetima, zamišljen je kao način da se ovaj trenutak pretvori u zajedničku vojnu nabavu. Poljska je potpisala prva, zatraživši 43,7 mlrd. eura, pri čemu je velika većina novca namijenjena poljskim tvrtkama. Slijedile su Hrvatska, Češka i Rumunjska.

Instrument već pokazuje napetosti. Italija nije aktivirala svoju dodjelu; premijerka Meloni odgađa sudjelovanje dok Bruxelles ne pristane na fiskalne ustupke oko izdataka za energiju. Pravila SAFE-a o europskom podrijetlu nabavljene opreme frustriraju istočne članice, čija se vojna modernizacija oslanja na američke F-35 i tenkove Abrams. Kallas je upravo na tu fragmentaciju upozorila 17. svibnja na sigurnosnoj konferenciji: "Vrlo sam zabrinuta jer ponekad vidim da zemlje kreću tim putem", rekla je o bilateralnim dogovorima umjesto zajedničkih.

Francuska gradi nuklearni stup, Njemačka konvencionalni, a nijedna nije prihvatila jedinstveno zapovijedanje. Istočne članice pokušavaju zadržati američku prisutnost, dok istodobno koriste europska sredstva osmišljena da smanje ovisnost o SAD-u. Grynkewich je Europi dao vremenski okvir koji se mjeri godinama. Nitko još nije objasnio tko odlučuje, tko zapovijeda i tko plaća kada se posljednja američka brigada vrati kući.