Pentagon povlači podmornice iz NATO-a

The formal promises of reinforcement are severed, leaving Europe tethered to an invisible void.
Kompozicija slike · tobriefSjedinjene Države obavijestile su saveznike u NATO-u da više neće stavljati podmornice na raspolaganje Savezu, da će obvezu za borbene zrakoplove smanjiti za trećinu, a bazen strateških bombardera prepoloviti. Brojke je prošloga tjedna na zatvorenom sastanku u sjedištu NATO-a iznio Pentagonov izaslanik Alexander Velez-Green (Defense News, El País). Washington od Europe traži planove za popunjavanje tih praznina već do početka lipnja.
Rupa koju Kongres ne može zatvoriti
Rezovi idu kroz NATO Force Model, odnosno NATO-ov model snaga, povjerljivi registar u kojem članice unaprijed prijavljuju vojne kapacitete u tri razine krizne pripravnosti. SAD ne povlači vojnike iz Europe. Povlači formalno obećanje da će u ratu stići pojačanja (Stars and Stripes).
Kongres može blokirati izlazak iz NATO ugovora. Može zakonom odrediti minimalan broj američkih vojnika u Europi. No obveze u NATO-ovu modelu snaga spadaju u povjerljivu izvršnu diskreciju i nisu uređene posebnim zakonom (Military Times). Pentagon tako može oslabiti NATO-ovu kriznu arhitekturu bez ijednog glasovanja u Kongresu.
Elbridge Colby, podtajnik obrane za politiku i glavni zagovornik tog zaokreta, iznio je logiku bez uvijanja: europski su saveznici „znatno moćniji od Rusije i trebali bi preuzeti primarnu odgovornost za vlastitu konvencionalnu obranu” (war.gov). Američki je prioritet osloboditi kapacitete za mogući sukob s Kinom.
Što novac ne može kupiti dovoljno brzo
Međunarodni institut za strateške studije procjenjuje da bi zamjena američkih konvencionalnih sposobnosti u NATO-u stajala oko 1 bilijun dolara u 25 godina (The National News). Institut iz Kiela kratkoročni iznos procjenjuje na 50 mlrd. eura godišnje dodatne koordinirane potrošnje (Meta-Defense). Najteže praznine, međutim, nisu proračunske nego tehničke i vremenske.
Samo SAD koristi EA-18G Growler, zrakoplov za elektroničko ometanje neprijateljskih radara koji napadnim zrakoplovima omogućuje preživljavanje u branjenom zračnom prostoru. Europa nema usporediv sustav. Bez Growlera, europski zrakoplovi protiv ruskih sustava S-400 i S-500 ulaze u radarske mreže koje ne mogu učinkovito potisnuti (RUSI).
Nuklearne napadne podmornice otvaraju drugi problem. Američke podmornice klase Virginia mogu ostati pod vodom praktički neograničeno i prikriveno gađati krstarećim projektilima na udaljenostima većima od 1.500 kilometara. Europske dizelsko-električne podmornice moraju izranjati svakih 24 do 72 sata. Nuklearne napadne podmornice imaju samo Francuska i Ujedinjena Kraljevina, a britanska je pripravnost slaba: u ožujku 2026. samo je jedna od pet podmornica klase Astute bila operativno raspoređena (19FortyFive).
Isti se manjak vidi u zračnom punjenju gorivom. SAD ima više od 400 zrakoplova cisterni. Sve europske članice NATO-a zajedno imaju ih oko 50 do 60 (Defense News).
Trinaest europskih država kupilo je F-35 dijelom kao osiguranje da će Washington ostati vezan uz europsku obranu. No F-35 je projektiran za letenje unutar američke mreže upravljanja bojištem, s AWACS zrakoplovima za zračni nadzor, Growlerima i tankerima. Bez tog sustava europski F-35 ostaje zrakoplov pete generacije bez potpore pete generacije (RUSI).
Industrijski zid
Europska proizvodnja borbenih zrakoplova do 2030. doseže najviše oko 72 zrakoplova godišnje na linijama Eurofightera, Rafalea i Gripena. IISS procjenjuje da Europi treba još 400 taktičkih borbenih zrakoplova, što znači više od pet godina proizvodnje punim kapacitetom i bez izvoza. Francuski parlament odobrio je dodatnih 36 mlrd. eura vojne potrošnje do 2030. (Le Monde), ali proizvodna linija Rafalea već je popunjena izvoznim narudžbama, a francuske nuklearne podmornice ostaju suvereni kapaciteti, izvan NATO-ova zajedničkog bazena (IFRI).
Pritisak najprije osjećaju zemlje najbliže Rusiji. Poljska na obranu troši 4,81 posto BDP-a, najviše u NATO-u, ali nema podmornice, a njezini F-35 neće dosegnuti punu sposobnost prije 2030. (Bankier.pl). Finski ministar obrane Antti Häkkänen ocijenio je da je riječ o „ozbiljnom trenutku za Europu” (IS.fi).
Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte nastojao je promjenu prikazati kao očekivanu: „Svi su znali da se to događa” (NATO). Norveška je zatražila da se prijelaz provede „na strukturiran način” (Le Monde). Summit u Ankari 7. i 8. srpnja trebao bi formalizirati novi plan podjele tereta. Razdoblje ranjivosti traje od sada barem do 2030. godine. Politička odluka može promijeniti tablicu obveza, ali ne može ubrzati podmornicu kojoj za gradnju treba desetljeće.
How was this article?
Help us get better
Help us get better
Details about this article
- Model:
- claude-opus-4-6
- Generated:
- 5/28/2026, 3:03:28 AM
- Pipeline run:
- eu_pipeline_20260528_015006
- Watermark:
- SynthID (Google's invisible watermark)
- Human review:
- None before publication