PiS veže Ukrajinu uz Volinju

Poljska oporbena stranka PiS, Pravo i pravda, izvukla je sjećanje na ratne zločine u Volinju iz povijesne rasprave i premjestila ga u postupak pristupanja Europskoj uniji. Time ga je uvela u prostor u kojem svaka država članica, i to više puta, može zaustaviti ukrajinski put prema članstvu.

Jarosław Kaczyński, čelnik PiS-a, poručio je da Ukrajina ne može ući u Europsku uniju dok tolerira ono što naziva veličanjem Stepana Bandere, ukrajinskog ratnog nacionalista povezanog s masovnim ubojstvima Poljaka. Przemysław Czarnek, zastupnik PiS-a, najavio je prijedlog rezolucije kojom bi se Poljska formalno usprotivila ukrajinskom članstvu u EU-u upravo zbog toga (RMF24).

Pritužba nije izmišljena. U Volinju, području koje je danas u zapadnoj Ukrajini, ukrajinske su nacionalističke formacije 1943. i 1944. ubile desetke tisuća poljskih civila. Obitelji su spaljivane u kućama i crkvama. Za mnoge Poljake to pitanje nikada nije zatvoreno: posmrtni ostaci brojnih žrtava nisu ekshumirani, a ukrajinsko javno obilježavanje Bandere kao nacionalnog junaka svake obljetnice ponovno otvara ranu. PiS tu ranu sada pretvara u uvjet za ukrajinsko članstvo u Europskoj uniji.

Zašto je mehanizam veta važan

Prema članku 49. Ugovora o Europskoj uniji, pristupanje nove članice zahtijeva jednoglasnu odluku Vijeća, u kojem sjede vlade država članica, te ratifikaciju u svakom nacionalnom parlamentu (EUR-Lex, Vijeće). Pregovori o pristupanju podijeljeni su u tematske cjeline, takozvane klastere, a države članice moraju dati suglasnost i pri njihovu otvaranju i pri zatvaranju. Poljska zato može uskratiti pristanak u više faza, mnogo prije nego što konačni pristupni ugovor uopće dođe pred Sejm.

Metodologija proširenja Europske komisije i dobrosusjedske odnose tretira kao politički relevantno pitanje (Europska komisija). To nije strogi pravni uvjet, ali svakoj državi daje politički rječnik kojim bilateralni spor može predstaviti kao problem na razini Unije.

Mađarska je već pokazala kako taj mehanizam radi. Budimpešta je dopustila pripremni rad na jednom ukrajinskom pristupnom klasteru, ali je naglasila da priprema nije isto što i otvaranje, jer svaki sljedeći korak i dalje traži jednoglasnost (Világgazdaság, Euronews). Mađarski je prigovor drukčiji, odnosi se na jezična prava manjina u Zakarpatskoj oblasti, ali metoda je ista: jednoglasnost nacionalnu zamjerku pretvara u europsku rampu.

Tko plaća cijenu

PiS na tome dobiva u domaćoj politici. Vezujući ratno sjećanje uz pristupanje EU-u, stranka premijera Donalda Tuska stavlja pred nezgodan izbor: ili će izgledati kao da popušta oko poljskih žrtava, ili će riskirati slabljenje potpore Ukrajini. Tusk je oporbu upozorio da se ne „igra vatrom” (Respublika). Veći je rizik da zahtjevi za ekshumacijama i dostojanstvom žrtava prerastu u međustranački konsenzus u Varšavi, čime bi oporbeni manevar postao dugotrajna prepreka ukrajinskom članstvu.

Najveću cijenu plaća Ukrajina. Njezin je europski put ionako spor, a sada se suočava sa sporom starijim od same Europske unije. Njemački su mediji otvorili pitanje „pridruženog članstva” kao načina da se Ukrajini omogući gospodarsko približavanje prije nego što se riješe problemi veta na punopravno članstvo (Euronews DE). Oživljeni Weimarski trokut, diplomatski format koji povezuje Berlin, Pariz i Varšavu, mogao bi politički upravljati sporom, ali ne može promijeniti ugovorno pravilo jednoglasnosti (IPG Journal).

Litavske analize upozoravaju da je sudar opasan upravo zato što dolazi u trenutku kada Poljska, Litva i Ukrajina nastoje održati zajednički front prema Rusiji (LRT). Prema LRT-u, šef ukrajinske obavještajne službe Kirilo Budanov optužio je Poljsku da priprema „čitav niz nezrelih poteza” kojima bi se spor zaoštrio. To pokazuje da Kijev ovo ne vidi kao parlamentarnu epizodu, nego kao stratešku prijetnju.

Odluka koju Tusk mora donijeti

Poljska nije blokirala Ukrajinu. PiS nije na vlasti. Veto je mogućnost, a ne činjenica. No ustroj europskog proširenja dopušta da bilateralni sporovi postanu uvjeti Europske unije čim ih neka članica prevede u jezik vrijednosti i prava. Poljska je najjača kada traži ekshumacije i dostojanstvo žrtava. Najslabija je kada od Ukrajine zahtijeva da prihvati poljsku verziju nacionalnog sjećanja.

Tusk sada mora odlučiti hoće li zaustaviti eskalaciju PiS-a ili je ugraditi u službeni poljski stav. Ako je prihvati, ukrajinski put prema Europskoj uniji postat će talac nacionalnih politika sjećanja diljem kontinenta, vođen nizom povijesnih zamjerki umjesto kriterijima koje je Bruxelles postavio za pristupanje.