Poljska traži povratak 4,200 vojnika

Pentagon je otkazao planiranu rotaciju približno 4.200 američkih vojnika u Poljsku. Varšava na to nije odgovorila klasičnim diplomatskim prosvjedom, nego pritiskom unutar Washingtona: republikanski kongresnici Don Bacon i Brian Fitzpatrick sada prijete blokadom dijela financiranja Pentagona ako raspoređivanje ne bude obnovljeno (Politico, RMF24). Poljski zamjenik ministra vanjskih poslova Marcin Przydacz odvojeno se sastaje s državnim tajnikom Marcom Rubiom kako bi pojačao pritisak.

Spor oko jedne brigade otvara veći problem: tvrdnja da američke oklopne snage u Poljskoj odvraćaju Rusiju i čine vjerodostojnima rute za pojačanje baltičkih država počiva na političkim obećanjima, a ne na pravno obvezujućim jamstvima.

Razmak između obećanja i jamstva

Američke oklopne postrojbe rotiraju se kroz poljske baze poput Żagańa i Świętoszówa od 2017., ali riječ je o rotacijskom modelu, ne o stalnoj posadi (Rzeczpospolita). NATO je na summitu u Madridu 2022. obećao snažniju obranu istočnog krila i snage razine brigade „gdje i kada je potrebno”. Time Poljska ipak nije dobila pravni zahtjev za konkretnom američkom brigadom (NATO). Bilateralni Sporazum o pojačanoj obrambenoj suradnji iz 2020. omogućuje američkim snagama djelovanje s poljskog teritorija, ali Washington ne obvezuje da ih ondje i zadrži (US State Department).

Upravo u tom prostoru djeluje Poljska. Kongres ne može izravno narediti pojedinačno raspoređivanje vojske, ali može povlačenje učiniti politički i proračunski skupljim. National Defense Authorization Act, godišnji zakon kojim se određuje američka obrambena politika, te zakoni o proračunskim izdvajanjima daju zastupnicima konkretne poluge: mogu tražiti da Pentagon prije povlačenja potvrdi procjenu rizika, dostavi planove odborima ili izgubi pristup novcu namijenjenom za povlačenje snaga (CBO). Predsjednik Odbora za oružane snage Zastupničkog doma Mike Rogers već je javno optužio vodstvo Pentagona da zaobilazi Kongres u promjenama rasporeda američkih snaga u Europi (The Hill).

Varšava računa da će dovoljno saveznika u Kongresu pretvoriti rotaciju u zakonski zaštićenu obvezu prije nego što sljedeći proračunski ciklus zatvori prostor za pritisak.

Zašto to nije samo poljski problem

Poljski pritisak u Kongresu najvidljiviji je primjer šireg procesa na istočnom krilu NATO-a: države grade baze, zapovjedne strukture i političke ovisnosti koje bi buduće američko povlačenje učinile teže objašnjivim.

Litva američke oklopne snage u Poljskoj vidi kao logističko sidro vlastite obrane. Suwałkijski koridor, uski kopneni pojas između Poljske i Litve stisnut između ruske eksklave Kalinjingrada i Bjelorusije, dvije zemlje pretvara u jedinstven operativni prostor. Predsjednik Gitanas Nausėda tvrdi da je američka prisutnost u Europi „nezamjenjiva” (LRT). Vilnius istodobno gradi stalnu bazu za njemačku brigadu u Rudninkaiju, blizu poljske granice, kako bi dobio drugo sidro koje uopće ne ovisi o Washingtonu (Reuters).

Rumunjska bira drukčiju taktiku: nudi baze koje su Washingtonu ionako potrebne. Bukurešt ugošćuje zračnu bazu Mihail Kogălniceanu i kopneni sustav proturaketne obrane Aegis Ashore u Deveseluu, koji prati balističke prijetnje u crnomorskom području (Stirile ProTV, Agerpres). Umjesto rada preko Kongresa, Rumunjska tvrdi da je njezin zemljopisni položaj previše vrijedan da bi ga se Washington lako odrekao.

Njemačka preuzima ulogu bez koje isturena raspoređivanja ne funkcioniraju: pozadinsku logistiku i zapovijedanje. Ministar obrane Boris Pistorius nove njemačke odgovornosti na istočnom krilu opisao je kao „signal Washingtonu” (n-tv). Njemačko-nizozemski korpus sada vodi svakodnevno vojno planiranje savezničkih snaga u Estoniji i Latviji, uključujući rotacije postrojbi, vježbe i planove pojačanja (Deutschlandfunk). Poljska ugošćuje istureni oklop; Njemačka organizira kako on ondje stiže.

Koliko su ta sidra čvrsta?

Operativni ulozi nisu teorijski. Poznata ratna simulacija RAND-a zaključila je da bi NATO-u trebalo približno sedam brigada, među njima tri teške oklopne, kako bi spriječio brz ruski prodor prema baltičkim glavnim gradovima (RAND). U Washingtonu postoji i drukčiji pristup, povezan s Elbridgeom Colbyjem, dužnosnikom za politiku u Pentagonu: odvraćanje bi, prema toj logici, trebalo funkcionirati s manjim američkim otiskom i većim europskim preuzimanjem tereta (Baird Maritime).

Još nije jasno hoće li prijetnja Bacona i Fitzpatricka postati obvezujuća zakonska odredba ili tek fusnota u pregovorima o obrambenoj potrošnji. No slučaj pokazuje što američko jamstvo stvarno jest. Ako Varšavi trebaju dvojica kongresnika da zaštiti jednu rotaciju brigade, tada američka obveza nikada nije bila čvrsta onoliko koliko su sugerirala priopćenja sa summita. Svako sidro koje istočno krilo sada gradi, od kongresnog pritiska preko infrastrukture do pristupa bazama, zapravo je zaobilazno rješenje za obećanje koje se može promijeniti jednim memorandumom Pentagona.