Poljska gradi istočni štit

Odvraćanje vrijedi samo ako se može provesti. Savezničko jamstvo na papiru mora imati luke koje mogu iskrcati opremu, mostove koji mogu podnijeti oklopna vozila, gorivo koje stiže prema istoku i streljivo koje traje dulje od prvih dana borbi. Na istočnom rubu NATO-a države zato sada grade fizičku sposobnost obrane, prije nego što ih kriza prisili da provjere hoće li Sjedinjene Države stići na vrijeme (Politico).

Nastaje mozaik nacionalnih programa, određen zemljopisom svake zemlje, ali s istim ciljem: smanjiti broj stvari koje prvoga dana krize moraju savršeno funkcionirati.

Zapreke, gorivo i njemački koridor

Poljska je najjasniji primjer. Program Istočni štit premijera Donalda Tuska predviđa 10 milijardi zlota od 2024. do 2028. za utvrde, zapreke, nadzor i vojnu infrastrukturu uz granicu s Bjelorusijom i Rusijom (Reuters, MON). Svrha je usporiti napadača dok se poljske snage mobiliziraju, a savezničko pojačanje kreće prema istoku.

Varšava istodobno traži da NATO prema Baltiku proširi Central Europe Pipeline System, savezničku vojnu mrežu za opskrbu gorivom. Suvremeni oklop i logističke kolone ovise o gorivu, a ne o deklaracijama sa sastanaka na vrhu. Proširenje je zasad politički zahtjev: članice NATO-a morale bi se dogovoriti o trasi i financiranju prije početka gradnje.

Njemačka u toj arhitekturi ima ulogu koridora. Njezin Operationsplan Deutschland povezuje Bundeswehr, civilne vlasti i upravitelje infrastrukture kako bi se savezničke snage, gorivo i oprema njemačkim cestama, željeznicama i lukama prebacivali prema istoku (OPLAN DEU). NATO-ovo Zapovjedništvo za zajedničku potporu i omogućavanje u Ulmu tu tranzitnu ulogu podiže na savezničku razinu (NATO JSEC).

Berlin ulazi i u prednje položaje. Od srpnja 2026. dvonacionalno njemačko-nizozemsko zapovjedništvo preuzima zapovijedanje NATO-ovim kopnenim snagama koje brane Estoniju i Latviju (Zeit). U praksi bi zapovjedno mjesto pod njemačkim vodstvom u krizi vodilo kopnenu obranu Baltika.

Njemačka zasebno do 2027. u Litvi gradi borbeno spremnu brigadu s do 5.000 vojnika. Ograničenje je novac: poseban fond za Bundeswehr pokrenuo je velik val ponovnog opremanja, ali streljivo, protuzračna obrana i trajni prednji razmještaj stvaraju stalne troškove koje savezni proračun još nije preuzeo.

Nacionalna spremnost, zajedničke praznine

Finska polazi od samostalnosti. I kao članica NATO-a, njezine Oružane snage svoju temeljnu zadaću opisuju kao obranu Finske, a ne čekanje pomoći (Puolustusvoimat). Bilateralni obrambeni sporazum američkim snagama daje pristup finskom teritoriju za vojnike, opremu i vježbe, čime se smanjuju praktične prepreke ako Washington odluči djelovati. Finski dužnosnici, uključujući ministra obrane Anttija Häkkänena, upozorili su da Sjedinjene Države smanjuju planiranu potporu Europi u kriznim okolnostima (Yle). Helsinški odgovor je obrambeni sustav koji mora funkcionirati prije dolaska saveznika.

Francuska daje proračunsku težinu. Ažurirani zakon o vojnom programiranju podiže planiranu obrambenu potrošnju na 436 milijardi eura do 2030. (Euronews). Pariz je otvorio europsku raspravu o nuklearnom odvraćanju, iako o uporabi francuskog nuklearnog oružja odlučuje isključivo Elizejska palača. Analitičari upozoravaju da kontinent i dalje ovisi o američkom streljivu, obavještajnim sposobnostima, strateškom zračnom prijevozu i nadopuni goriva u zraku (Ifri, Ifri).

Što mozaik ne može zamijeniti

NATO-ov Strateški koncept navodi da američke strateške nuklearne snage ostaju najviše jamstvo sigurnosti Saveza (NATO). Nijedan europski program to ne zamjenjuje, kao ni sposobnosti koje stoje iza toga: zrakoplove za nadzor, strateški zračni prijevoz, flote za nadopunu goriva, proturaketnu obranu i udare dugog dosega. Atlantic Council upozorio je uoči summita u Ankari da odvraćanje na istočnom krilu sada traži pune brigade sa zalihama za održavanje borbenog djelovanja, a ne simbolične bojne iz starog modela ranog upozorenja (Atlantic Council).

Europska skladišta, zapreke, sporazumi o pristupu i zapovjedna mjesta danas su stvarniji nego prije 2022. Vlade mogu pokazati konkretne projekte. No infrastruktura bez streljiva ostaje prazna oplata, a oprema bez logistike samo skladišna stavka. Ministri obrane i financija sada odlučuju hoće li se stalni troškovi pokriti prije razdoblja 2027.–2029., kada bi američko smanjenje potpore moglo stići prije nego što europske zamjene budu spremne.