Poljska želi tvornicu za Patriot

Poljska želi proizvoditi presretače protuzračne obrane koji su Ukrajini i istočnom krilu NATO-a hitno potrebni. Zamjenica ministra obrane Magdalena Sobkowiak-Czarnecka predložila je trostrani aranžman sa Sjedinjenim Državama i Ukrajinom za proizvodnju komponenti povezanih sa sustavom Patriot na poljskom teritoriju (Business Insider Polska, RMF24).

Politički je to važna ponuda, ali zasad nije dogovor. Nije objavljena američka izvozna dozvola, nije potpisan proizvodni ugovor, a dvije američke tvrtke čiji je pristanak nužan poručile su tek da prijedlog „razmatraju” (RBC Ukraine).

Poljska inicijativa pogađa točno mjesto na kojem se europska obrambena rasprava lomi: između onoga što Europi treba i onoga nad čim Europa stvarno ima nadzor. Više presretača protuzračne obrane traže gotovo sve države na istočnom krilu. No ako je odgovor proizvodnja Patriota u Poljskoj, ključ ostaje u Washingtonu: licenca, nacrti, programske nadogradnje i odluke o tome komu će se projektili dodijeliti u krizi.

Što Poljska može

Poljska ima temelja tražiti dio proizvodnje. Njezina državna tvornica WZL-1 već je isporučila lansirne cijevi za Lockheed Martinov presretač PAC-3 MSE, a poljska je industrija iskustvo s komponentama stekla kroz Wisłu, vlastiti program nabave Patriota (Army Recognition).

Ono što Poljska ne može jest samostalno proizvoditi cijeli presretač bez američkog dopuštenja. Proizvodnja PAC-3 MSE-a ostaje strogo nadzirana, s težištem u Sjedinjenim Državama i licenciranom proizvodnjom u Japanu. Da bi se taj jaz premostio, potrebna je suglasnost u okviru ITAR-a, američkog režima nadzora izvoza obrambene tehnologije, ali i pristanak RTX-a/Raytheona i Lockheed Martina za prijenos nacrta, softvera i proizvodnog znanja (eCFR, RTX). Tempo i opseg određuje Washington. Varšava može čekati i pregovarati.

Borba za autonomiju iza tvorničke ponude

Poljski prijedlog izoštrava podjelu koja već prolazi zapadnom Europom. Predsjednik Emmanuel Macron nedavno je Njemačkoj ponudio zajedničku proizvodnju SAMP/T NG-a, francusko-talijanskog sustava protuzračne obrane koji se predstavlja kao europska alternativa Patriotu (Opex360). Berlin je odgovorio da će prijedlog proučiti (Defense News).

Njemačka je, međutim, već izgradila širi nabavni klub. Europska inicijativa za nebeski štit, ESSI, zajednički je okvir nabave s više od 20 država sudionica, u kojem se kombiniraju američki, izraelski i njemački sustavi. Francuska joj zamjera da prednost daje Patriotu umjesto europskim rješenjima (Euractiv).

Napetost pojačava i novac Europske unije. SAFE, novi instrument Unije za obrambena ulaganja, osmišljen je tako da europskim sredstvima financira oružje nad kojim Europa ima nadzor. Patriot taj uvjet ne ispunjava jer je licenca američka (EUR-Lex). Tako nastaje Europa u dva kolosijeka: novac EU-a ide prema europskoj opremi, dok nacionalni proračuni plaćaju američke sustave koje istočne saveznice smatraju nužnima. Kao što je To Brief izvijestio ovaj tjedan, europska industrijska baza za streljivo već se teško širi dovoljno brzo. Paralelna rasprava o protuzračnoj obrani dodatno opterećuje isti problem.

Što istočno krilo zapravo želi

Iz Vilniusa rasprava o strateškoj autonomiji izgleda udaljeno. Litavski mediji poljsku protuzračnu obranu prikazuju kao pitanje baltičkog opstanka. Poljska je kopnena veza između Litve i ostatka NATO-a. Suwałkijski koridor, uski pojas između Bjelorusije, saveznice Rusije, i ruske eksklave Kalinjingrada, zbog te geografije spada među najosjetljivije vojne prostore u Europi (LRT). Litva već pojačava vojnu zaštitu kritične infrastrukture koja je povezuje s Poljskom, uključujući elektroenergetske veze između mreža dviju država.

Rumunjska istu situaciju čita s više nelagode. Ima baterije Patriota i ugošćuje infrastrukturu NATO-a, ali mogla bi završiti kao država koja sustave prima i njima upravlja, dok Poljska osigurava tvornički posao i industrijski utjecaj koji iz njega proizlazi (DefenseRomania).

Poljska proizvodna linija za Patriot povećala bi europsku opskrbu. Ne bi Europi dala nadzor. Za to bi Washington morao prenijeti licencu, tehničke podatke i pravo odlučivanja o tome tko u krizi dobiva projektile. Vlade EU-a i planeri nabave u NATO-u svojim javnostima duguju odgovor: prihvaćaju li tu razmjenu ili su spremni dovoljno brzo financirati europske alternative kako bi izbor postao stvaran.