Poljska i Rumunjska nadmeću se za 5,000 američkih vojnika povučenih iz Njemačke

Transatlantski sigurnosni poredak ne raspada se jednako u svim državama. Odluka Washingtona da povuče 5.000 vojnika iz Njemačke i otkaže rotaciju brigade u Poljskoj nije proizvela europsko jedinstvo, nego nadmetanje za američku naklonost, dok u dijelu članica javnost sve teže prihvaća cijenu takvog oslanjanja na SAD.

Utrka za američku vojnu prisutnost

Poljska i Rumunjska odvojeno uvjeravaju Washington da bi upravo one trebale primiti povučene postrojbe. Na summitu Bukureštanske devetke 13. svibnja, formata koji okuplja države istočnog krila NATO-a, rumunjski predsjednik Nicușor Dan rekao je da njegova zemlja želi „što više američkih vojnika” (Agerpres). Poljski predsjednik Nawrocki poručio je slično: „Poljska je spremna primiti te vojnike” (Brussels Signal). Zajedničkog prijedloga nema. Analiza objavljena u Eurasia Reviewu upozorila je da takvo bilateralno natjecanje može biti „pogubno za sliku istočnog krila” (Eurasia Review).

Pentagon zasad nije odlučio kamo će vojnici otići, pa ni hoće li uopće ostati u Europi. Jedan je dužnosnik novinarima rekao da konačna raspodjela nije donesena (Digi24). Washington je na summit B9 poslao samo podtajnika, a ne ministra. Poruka je bila jasna: ovoj su administraciji važniji bilateralni dogovori nego multilateralni formati.

Njemačka praznina u raketnom odvraćanju

Berlin je u drukčijem problemu. Vlada kancelara Merza još je prošlog srpnja podnijela službeni zahtjev za kupnju 400 projektila Tomahawk. Deset mjeseci poslije Pentagon nije odgovorio. Državni tajnik za obranu Müller odbio je potvrditi je li Washington uopće zaprimio dopis (Defense News).

Istodobno je američko Ministarstvo vanjskih poslova 18. svibnja odobrilo moguću prodaju pomorskih borbenih sustava Njemačkoj vrijednu 11,9 mlrd. dolara, uključujući radare i sustave za upravljanje vatrom (Ground News). Ta dva nabavna procesa nisu povezana i kreću se različitim birokratskim kanalima. Ipak, kontrast je politički neugodan: skupa pomorska elektronika prolazi, dok strateški projektili koje je Berlin stvarno zatražio ostaju bez odgovora.

Njemačka se zato okreće ELSA-i, europskom programu za udare dugog dometa koji razvija s Britanijom. Na pitanje može li taj sustav biti isporučen prije 2030., dužnosnici nisu dali čvrsto jamstvo. Analitičari upozoravaju da ELSA može postati „politička marka, nabavni klub ili stvarna europska obrambena struktura”, jer njezino upravljanje još nije definirano (ESUT).

Pukotine unutar vlada

Utrka za američku naklonost otvara i domaće političke sukobe.

U Poljskoj je predsjednik Nawrocki 3. svibnja rekao Trumpu da bi Poljska rado primila povučene vojnike. Premijer Tusk optužio ga je da „baca blato na vlastitu zemlju” sugerirajući da vlada zakazuje u sigurnosnoj politici (Rzeczpospolita). Ured za nacionalnu sigurnost objavio je da od Ministarstva obrane nije unaprijed dobio informaciju o otkazivanju rotacije (Radio ZET). Poljska kohabitacija, u kojoj predsjednik i premijer dolaze iz suprotstavljenih političkih tabora, postala je sigurnosni rizik.

U Italiji se lom događa između ministarstava obrane i gospodarstva. Ministar obrane Crosetto traži ispunjavanje NATO-ovih ciljeva za obrambenu potrošnju, dok ministar gospodarstva Giorgetti tvrdi da računi za energiju imaju prednost (Askanews). Taj se proračunski sukob vodi u zemlji u kojoj se javno raspoloženje okrenulo protiv saveza sa SAD-om: povjerenje Talijana u Trumpovu Ameriku palo je na 17 posto, niže nego povjerenje u Kinu i Rusiju, prema anketama o kojima su izvijestili europski mediji (L'Unità, Euractiv).

Mađarska je jedina odbila potpisati zajedničku izjavu B9 u kojoj je Rusija nazvana „najvećom i izravnom prijetnjom sigurnosti saveznika”. Budimpešta je dodala bilješku da će „nova mađarska vlada” odluku donijeti poslije (Norwegian Government). Nova vlada Tisze obećava da će biti „cijenjen zapadni saveznik”, ali i dalje izbjegava konkretne obveze: nema slanja oružja Ukrajini, niti sudjelovanja u zajedničkom zaduživanju Europske unije za obranu (Világgazdaság).

Test tek dolazi

Summit NATO-a u Ankari ovog srpnja pokazat će hoće li povučeni američki vojnici ostati u Europi ili se vratiti kući. Dublje pitanje dolazi nakon toga. Više savezničkih vlada već raspravlja o obrambenim proračunima od 4 do 5 posto BDP-a. Nijedna se još nije suočila s biračima nakon rezanja socijalnih programa kojima bi se takva potrošnja platila. Natjecanje za spas saveza već ga iznutra slabi, a politički obračun oko cijene tek počinje.