Poljskoj 43.7bn € za obranu

Najveći obrambeni financijski instrument Europske unije počeo je isplaćivati novac, a prvi rezultati nisu ono čemu se Pariz nadao. SAFE (Security Action for Europe) omogućuje Uniji da se na tržištima kapitala zaduži do 150 mlrd. eura i taj novac državama članicama proslijedi kao zajmove za obrambenu nabavu (Europska komisija, Uredba 2025/1106). Mehanizam je zamišljen kao način da se zajedničko europsko zaduživanje pretvori u narudžbe za europsku industriju. No pravila o podrijetlu opreme sada pogađaju upravo Francusku, koja ih je snažno zagovarala, dok države na istočnom krilu NATO-a i EU-a preuzimaju najveće iznose.

Kako funkcionira pravilo podrijetla — i koga je pogodilo

SAFE nije bespovratni fond. Države članice predaju nacionalne planove obrambenih ulaganja. Vijeće EU-a, u kojem sjede predstavnici nacionalnih vlada, odobrava te planove, čime politička kontrola ostaje u glavnim gradovima. Europska komisija zatim potpisuje ugovore o zajmu i novac isplaćuje u obrocima.

Ključno ograničenje odnosi se na podrijetlo opreme i usluga. Najmanje 65 posto vrijednosti svakog ugovora financiranog kroz SAFE mora dolaziti s jedinstvenog tržišta EU-a, iz zemalja EGP-a i EFTA-e ili iz Ukrajine. Udio izvan EU-a ograničen je na 35 posto (Uredba 2025/1106, BSS). Ako projekt prelazi taj prag, svih 27 vlada mora pristati na poseban aranžman s trećom zemljom iz koje dolazi sporna komponenta.

Francuska je gurala upravo takva ograničenja. Problem je u tome što europska obrambena proizvodnja ne završava na pravnim granicama Europske unije. MBDA, proizvođač krstarećih projektila Storm Shadow/SCALP, francusko je-britansko-talijanska tvrtka. Projekti koji se oslanjaju na takve sustave mogu sadržavati dovoljno britanskih komponenti da prijeđu dopušteni prag.

Prema medijskim izvješćima koja se pozivaju na Financial Times, Francuska je zatražila 16,2 mlrd. eura, ali je potpisala ugovor za 15,1 mlrd. eura. Razlika od približno 1,1 mlrd. eura pripisuje se projektima koji su zapeli zbog britanskog udjela u opremi (Upday). Europska komisija nije objavila dokument koji bi tu korekciju potvrdio stavku po stavku, pa je veza uvjerljiva, ali službeno nije dokazana.

Poljska je krenula prva i ušla u sve projekte

Poljska se kreće u suprotnom smjeru. Varšava je prva potpisala sporazum u okviru SAFE-a i osigurala 43,7 mlrd. eura povoljnih zajmova, najveću nacionalnu alokaciju u programu. Već je primila predujam od 15 posto (Breaking Defense, Notes from Poland). Litva je slijedila s prvom isplatom od 956,3 mil. eura 29. lipnja (Europska komisija).

Poljska sudjeluje i u svih pet zajedničkih obrambenih projekata koje je Komisija pokrenula 3. srpnja: bespilotne letjelice, zračna i proturaketna obrana, pomorska sigurnost, svemir te istočna granica Unije (RMF24). Time Varšava postaje teško zaobilazan akter. Dobavljači, partnerske vlade i europske institucije koje žele pokazati da SAFE daje opipljive rezultate trebaju poljsko sudjelovanje.

Dva modela nabave, jedan proračunski okvir

Razlika između Francuske i Poljske pokazuje dva različita shvaćanja europske obrane u praksi.

Francuski model polazi od pretpostavke da europski obrambeni novac treba stvarati potražnju za velikim europskim glavnim proizvođačima i programima koji smanjuju ovisnost o neeuropskim dobavljačima. Poljska postupa drukčije: zajmove iz SAFE-a koristi za projekte europskog podrijetla na koje se pravila mogu primijeniti, nacionalni proračun ostavlja za sustave povezane sa SAD-om, poput F-35 i tenkova Abrams, te istodobno gradi prekogranična partnerstva sa skandinavskim i baltičkim susjedima.

Švedski ugovor vrijedan oko 50 mlrd. švedskih kruna, kojim Saab Poljskoj isporučuje tri podmornice A26 u sklopu šireg Pakta za Baltičko more, uklapa se u tu logiku (SVT, švedska vlada).

Njemačka napetost priznaje, ali je ne rješava. Ministar obrane Boris Pistorius rekao je da će Europa još godinama ostati ovisna o američkim oružanim sustavima, dok istodobno pokušava izgraditi vlastite kapacitete (Tagesschau).

SAFE nagrađuje države koje brzo mogu složiti hitne, prekogranične i europski utemeljene obrambene planove. U ovom krugu to više odgovara Varšavi nego Parizu. No instrument otvara i pitanje nadzora. Budući da se nabava financirana kroz SAFE može provoditi pregovaračkim postupkom bez javnog natječaja, ključni detalji sele se u povjerljive priloge (Bird & Bird, Uredba 2025/1106). Građani u državama koje se zadužuju vide iznose zajmova, ali ne i nabavne tablice iza njih.

Prije sljedećeg kruga alokacija Komisija, Vijeće i vlade koje uzimaju zajmove morat će parlamentima dati dovoljno podataka da se provjeri kupuje li SAFE stvarne obrambene sposobnosti ili tek skriva industrijsko pogađanje iza oznake povjerljivosti.