Poljska traži EU zajam za Airbusove tankere

Poljska i Španjolska pregovaraju o kupnji Airbusovih A330 MRTT zrakoplova za dopunu gorivom u zraku, a obje vlade žele da dio računa pokrije Europska unija. Ako posao prođe kroz SAFE, novi instrument obrambenih zajmova EU-a, bit će to prvi vidljiv test može li se europsko zaduživanje pretvoriti u stvarno isporučenu vojnu opremu. Napetost je jasna: SAFE je zamišljen kako bi obrambenu nabavu prebacio u europski okvir, ali poljski plan pokazuje da zemlje najizloženije Rusiji i dalje žele nacionalni nadzor nad ključnim sposobnostima u krizi.

Dvije su zemlje 29. svibnja potpisale memorandum kojim se nabava pokreće prema idućoj fazi (WP Tech). Poljski ministar obrane Władysław Kosiniak-Kamysz povezao je kupnju s dolaskom poljske flote borbenih zrakoplova F-35, tvrdeći da Varšavi treba vlastita sposobnost dopune gorivom, a ne oslanjanje na savezničke zrakoplove-cisterne (TVN24). Nema, međutim, javnog dokumenta Europske komisije ili Vijeća koji potvrđuje da je ta stavka odobrena kao projekt SAFE-a. Posao je politički najavljen, ali institucionalno još nije zaključen.

Kako novac EU-a usmjerava ugovor

SAFE nije europska vojska, nego financijski alat. Vijeće EU-a, u kojem nacionalni ministri donose obvezujuće odluke, usvojilo ga je u svibnju 2025. kao instrument vrijedan 150 milijardi eura: Unija se zadužuje na tržištima kapitala, a zatim taj novac posuđuje državama članicama za obrambenu nabavu (Council of the EU, European Commission). Vlade Komisiji podnose planove obrambenih ulaganja, a pravila nabave guraju najveći dio vrijednosti ugovora prema europskoj industriji (A&O Shearman).

Ta pravila o kupnji europske opreme u ovom su slučaju presudna. Ona Poljsku usmjeravaju prema Airbusu, a ne prema neeuropskoj alternativi. Pretvorba civilnih zrakoplova A330 u vojne zrakoplove-cisterne odvija se u Airbusovu pogonu u Getafeu, blizu Madrida (El Español). Financijski instrument, dakle, ne pomaže samo Poljskoj da kupi opremu. On određuje i koja će tvornica dobiti posao, a ta je tvornica u Španjolskoj.

Za Madrid je industrijska korist izravna: Getafe dobiva radni udio, a španjolski dio Airbusa postaje važniji u europskom naoružavanju. Španjolski mediji navode da bi Madrid mogao čak odgoditi proširenje vlastite flote kako bi oslobodio termine za poljsku narudžbu (The Objective), no ta se tvrdnja oslanja na neimenovane izvore, a ne na javnu obvezu vlade ili Airbusa.

Zašto Poljska želi vlastite ključeve

Europa već ima zajedničku flotu zrakoplova-cisterni. Multinational MRTT Fleet, kojom upravlja šest članica NATO-a, leti iz Eindhovena i ove bi godine trebala narasti na deset zrakoplova (NATO). Model zajedničkog korištenja postoji zato što su takvi zrakoplovi skupi; dijeljenje srednje velikim državama daje sposobnost koju same teško mogu platiti.

Poljska odluka da kupi vlastite zrakoplove, umjesto da se osloni na zajedničku flotu, pokazuje gdje dijeljenje prestaje: ondje gdje vlada želi zajamčen pristup u krizi. Varšava se nalazi na najizloženijem rubu NATO-a. Želi sigurnost u raspoloživost, prioritete održavanja i odluke o raspoređivanju. F-35 na unutarnjem gorivu ima borbeni radijus od približno 1.100 kilometara, a jedan A330 MRTT nosi oko 111 tona goriva (Radar RP). Poljski bi zrakoplovi-cisterne produljili i vrijeme leta savezničkih borbenih zrakoplova iznad baltičke regije. No u javno dostupnim podacima nema naznake da bi ti zrakoplovi bili stavljeni pod višenacionalno zapovjedništvo.

Red čekanja u proizvodnji

Najtvrđe ograničenje nisu ni novac ni politika, nego Airbusova proizvodna linija. S narudžbama koje već premašuju sadašnje mogućnosti isporuke, raspoloživi su termini uski (El Español). Šira uska grla u Airbusovu opskrbnom lancu, uključujući motore i dobavljače, dodatno pojačavaju problem (Finanzen.net). Poljski mediji pišu da bi oslobođeni španjolski termini mogli omogućiti isporuku do četiri zrakoplova prije 2030. (Defence24). Hoće li konačna narudžba obuhvatiti dva ili četiri zrakoplova, javno još nije potvrđeno.

Posao sa zrakoplovima-cisternama test je može li se zaduživanje EU-a pretvoriti u vojnu opremu u roku koji ima operativnog smisla. SAFE je zamišljen kako bi jeftin europski dug pretvorio u ugovore i kalendare isporuke. Poljska je potpisala memorandum, ali Komisijino odobravanje obrambenih investicijskih planova još stoji između političke namjere i obvezujuće narudžbe. Ako ugovor bude sklopljen, SAFE će dobiti prvi konkretan rezultat. Ako zapne, europski obrambeni novac riskira postati još jedna najava brža od tvorničke stvarnosti. Europske države na prvoj crti žele kupovati europski, ali žele i nacionalne ključeve u kokpitu. Još nije jasno može li jedan instrument isporučiti oboje.