Portugal kupuje tri talijanske fregate

Tri fregate FREMM EVO, koje gradi talijanski brodograditelj Fincantieri pod državnom kontrolom, trebale bi ući u portugalsku mornaricu u poslu vrijednom, prema izvješćima, 3,9 mlrd. eura (Expresso, Europa Press). Portugalski premijer Luís Montenegro potvrdio je kupnju nakon sastanka u Rimu s talijanskom premijerkom Giorgijom Meloni, a isporuke se očekuju oko 2029. ili 2030. godine (portugal.gov.pt, Reuters). Taj ugovor dobro pokazuje kako europsko ponovno naoružavanje izgleda u praksi: vlade govore o zajedničkoj obrani, ali pregovaraju kroz vlastita brodogradilišta, radna mjesta i rokove isporuke.

Što dobiva Italija, čemu se nada Portugal

Fincantieri ovim poslom osigurava velik izvoz ratnih brodova unutar Europe. Meloni je ugovor predstavila kao dokaz talijanske industrijske snage i doprinos europskoj obrani (Breaking Defense). Takav okvir Rimu omogućuje da govori europskim jezikom, dok se milijarde usmjeravaju prema tvrtki u kojoj talijanska država ima većinski udio.

Portugalska korist manje je jasna. Paket, prema dostupnim izvješćima, uključuje prijenos tehnologije, poslove za portugalske tvrtke i ulaganja u Arsenal do Alfeite, portugalski pogon za popravak ratnih brodova (Europa Press). Ključno je pitanje što će od toga ostati u Portugalu: trajniji brodograđevni kapacitet i inženjersko znanje ili dobro sročena ugovorna odredba koja nakon potpisa gubi političku težinu. Odgovor će dati parlamentarni nadzor i objavljeni uvjeti ugovora.

Ni ukupna cijena još nije do kraja razjašnjena. Izvješća koja se pozivaju na Reuters govorila su o oko 3 mlrd. eura, uključujući nabavu, logistiku i 30-godišnji operativni vijek brodova (Reuters). Razlika od 900 mil. eura u odnosu na portugalsku brojku nije javno objašnjena. Moguće je da se odnosi na troškove životnog ciklusa, uvjete financiranja ili opseg industrijskog povrata, ali službene raščlambe zasad nema.

Natjecanje europskih brodogradilišta

Francuski Naval Group ponudio je konkurentsko rješenje. Prema CNN-u Portugal, portugalska mornarica prednost je dala talijanskoj ponudi pred francuskom. To nije bila zajednička europska nabava. Europski brodograditelji međusobno su se natjecali, a pobijedilo je brodogradilište koje je ponudilo najbolju kombinaciju cijene, rokova i industrijskog paketa.

Isti pritisak vidi se na sjeveru Europe. Nizozemski fregatni program s Damenom kasni i poskupljuje, a Belgija je počela razmatrati druge mogućnosti (NRC, RTBF). Kada domaći ili dvonacionalni dobavljač ne može isporučiti na vrijeme, nacionalni prvak neke druge države postaje rezervno rješenje. Portugal je postupio upravo po toj logici.

Financiranje EU-a kao pozadina, ne kao kupac

Više izvješća povezuje ovaj posao sa SAFE-om, novim instrumentom Europske unije za financiranje obrane, koji državama članicama može ponuditi zajmove i poticaje za kupnju opreme proizvedene u Europi (Euronews). SAFE može olakšati financiranje. Ne čini Europsku komisiju kupcem i ne odlučuje koje će brodogradilište dobiti posao. Nije potvrđeno ni je li Bruxelles formalno odobrio potporu SAFE-a za ovaj ugovor. Montenegro i Meloni iskoristili su program kao politički okvir, ali odluka je donesena između dviju nacionalnih vlada.

Brodovi te klase već su u operativnoj uporabi. Grčka je nedavno preuzela zapovjedništvo nad operacijom Aspides, misijom EU-a za pratnju trgovačkih brodova u Crvenom moru, djelujući s talijanski građene fregate iz iste obitelji FREMM (ERT). Južnoeuropske mornarice sve se više uvlače u zadaće koje se protežu od Atlantika do Indijskog oceana. Portugal kupuje platforme za taj širi teret.

Tako danas funkcionira europska obrambena integracija: glavne prijestolnice koriste jezik EU-a i njezine financijske instrumente, ali nacionalni lideri biraju brodogradilište, preuzimaju rizik i prisvajaju industrijsku dobit. Pravi test bit će može li Fincantieri pogoditi rok isporuke 2029.–2030. i hoće li portugalska brodogradilišta iz ugovora dobiti stvaran posao, a ne samo mjesto u svečanoj objavi.