Portugal nudi kabel prema Maroku

Portugalska ministrica energetike Maria da Graça Carvalho izjavila je 6. srpnja da je električni kabel prema Maroku i dalje „na stolu” (Correio da Manhã). Portugal, međutim, nije objavio trasu, kapacitet, procjenu troška ni plan financiranja. Nekoliko dana ranije zemlja je otvorila stvarnu interkonekciju, odnosno prekogranični dalekovod koji povezuje dvije elektroenergetske mreže. Upravo ta razlika pokazuje zašto je marokanski kabel zasad više diplomatska poruka nego infrastrukturni projekt.

Nadogradnja koja postoji i vrata koja ostaju zatvorena

Španjolska i Portugal otvorili su 2. srpnja novu 400-kilovoltnu vezu preko Galicije, čime se kapacitet razmjene povećava za oko 1.000 MW (La Voz de Galicia, Eco). Poznati su operatori, određena je trasa, a učinak se može mjeriti u megavatima. Tako izgleda projekt koji je došao do faze provedbe.

Pravo ograničenje nalazi se sjevernije. Veza Pirenejskog poluotoka s ostatkom Europe i dalje je ispod 3 posto instalirane snage, daleko od cilja Europske unije od 15 posto do 2030. (Infobae/EFE, European Commission). Usko grlo je prijelaz preko Pireneja prema Francuskoj. Podmorska veza kroz Biskajski zaljev, glavni projekt kojim bi se taj problem trebao ublažiti, još čeka. Španjolska, Portugal, Francuska i Europska komisija sastat će se u rujnu kako bi pokušali ubrzati taj posao (Europa Press).

Kabel iz Maroka otvorio bi južni ulaz u zajedničku iberijsku mrežu. No svaka električna energija koja bi iz Iberije trebala stići prema srednjoj Europi i dalje bi morala proći kroz Francusku. Francuska kontrolira glavni iberijski izlaz prema širem tržištu EU-a. Nova južna vrata ne otvaraju sjeverna.

Koliko stoje stvarni projekti

Najbliža usporedba je talijanski projekt ELMED, planirani kabel između Sicilije i Tunisa. ELMED ima imenovane operatore prijenosnog sustava, Ternu i STEG, definiranu podmorsku trasu, sufinanciranje Europske unije te potporu Europske investicijske banke i Svjetske banke (fr.allAfrica). Projekt vrijedi oko 1,42 mlrd. eura za 600 MW na približno 220 km, uključujući 307 mil. eura iz Instrumenta za povezivanje Europe (Industry EMEA, kikai-news). Portugalsko-marokanski prijedlog nema nijedan od tih javno poznatih elemenata.

Dulja trasa preko dubljeg tjesnaca vjerojatno bi stajala više. Pitanje na koje nitko nije odgovorio jest tko bi to platio. Trošak prekograničnih kabela obično se dijeli između računa kućanstava za električnu energiju, europskih bespovratnih sredstava i prihoda od zagušenja, odnosno naknada koje nastaju kada ograničen kapacitet kabela stvara razlike u cijenama s dviju strana granice. Nema objavljene analize koja pokazuje kako bi taj teret bio raspoređen.

Crni start rješava pogrešan problem

Carvalho je također rekla da Portugal sada ima četiri elektrane sposobne za crni start, što znači da se mogu ponovno pokrenuti bez povlačenja električne energije iz mreže nakon potpunog sloma sustava (Correio da Manhã). Pravila EU-a traže od operatora da održavaju takvu sposobnost obnove sustava (EU Restoration Code). To je stvarno korisno u fazi oporavka.

No crni start pomaže nakon sloma. Sprečavanje sloma traži druge usluge: regulaciju napona, odziv frekvencije i uravnoteženje sustava. One održavaju električnu energiju na ispravnom naponu i frekvenciji dok se ponuda i potražnja mijenjaju iz sekunde u sekundu. Prema analizi ENTSO-E-a o iberijskom ispadu iz travnja 2025., pri čemu ENTSO-E koordinira europske operatore prijenosnih sustava, glavni problem bila je regulacija napona, a ne manjak proizvodnje. Elektrane s crnim startom i plaćanja za kapacitet pripadaju drugim slojevima sustava. Nijedno od toga ne zamjenjuje usluge u stvarnom vremenu koje sprečavaju nestanak struje.

Maroko, uz potporu Svjetske banke, gradi skladišne kapacitete i obnovljive izvore energije (World Bank). No izvozni kabel traži i stabilnu, uravnoteženu polaznu mrežu, koju Maroko još nije dovršio. Ako bi kabel jednom bio izgrađen, potrošači s obje strane mogli bi imati koristi od jeftinije električne energije u satima napetosti na tržištu, pod uvjetom da razlika u cijenama između dvaju tržišta opravda trošak od više milijardi eura. Javna analiza koja bi to provjerila ne postoji.

Interkonekcija s Marokom strateški je relevantna i tehnički zamisliva. Ekonomski je, zasad, nedokumentirana. Dok se javno ne pojave operatori, trasa i plan financiranja, riječ je o diplomaciji nakon nestanka struje, a ne o energetskom planiranju.