Portugalski porezni sudovi zapeli u zaostatku

Porezni spor pred portugalskim upravnim sudom danas se u prosjeku rješava 861 dan. Ti sudovi godišnje uspiju riješiti samo 48 posto novih predmeta, što znači da se zaostatak ne smanjuje nego stalno raste (Executive Digest, Commission). Europska komisija upozorila je na pogoršanje u Izvješću o vladavini prava za 2026., objavljenom 17. srpnja.

Isto izvješće otvorilo je još jedno pitanje: ima li portugalska državna novinska agencija Lusa još dovoljno uredničke neovisnosti od vlade koja je sada u cijelosti vlasnički i upravljački kontrolira. Ta dva nalaza zajedno pokazuju granicu europskog nadzora. Bruxelles može jasno vidjeti institucionalno propadanje. Prisiliti državu na promjenu može tek kada se problem uklopi u zasebnu obvezu iz prava Europske unije.

Dvije godine čekanja i koga takav sustav štiti

Upravni i porezni sudovi odlučuju o svakodnevnoj granici između građana i države: poreznim rješenjima, dozvolama, javnoj nabavi i odlukama uprave. Kada postupak traje dulje od dvije godine, a sudovi rješavaju manje od polovice priljeva, državne odluke u praksi postaju teško osporive. Korist od toga imaju vlade, porezne uprave i javna tijela čije odluke ostaju na snazi dok građani i poduzeća čekaju presudu.

Portugal se uklapa u širi južnoeuropski obrazac spore pravde. Komisija je za Italiju navela da su postupci i dalje „među najduljima u EU-u” (Euronews Italia). Španjolska je kritizirana zbog predugog trajanja visokoprofiliranih korupcijskih predmeta (elDiario.es). Grčka je pokazala tek ograničen napredak u kaznenom progonu korupcije (gr.euronews).

Godišnje izvješće obuhvaća pravosuđe, borbu protiv korupcije, slobodu medija i institucionalne mehanizme nadzora u svih 27 država članica. Ono stvara službeni trag i politički pritisak. Samo po sebi ne pokreće sankcije, obustavu novca ni postupak pred Sudom Europske unije.

Lusa i zakon koji bi mogao imati učinak

Slučaj novinske agencije bliži je području u kojem Bruxelles ima provedive ovlasti. Nakon što su se privatni dioničari povukli iz Luse, portugalska država preuzela je njihov udio i sada kontrolira 100 posto kapitala agencije. Novi statut, odobren u siječnju 2026., vladi je dao ovlast imenovanja članova uprave, a u prošireno savjetodavno vijeće uključio je političke predstavnike (CMPF).

Novinari Luse prosvjedovali su uz upozorenje da takav ustroj državnim imenovanjima otvara put prema utjecaju na uredničke odluke. Portugalski sindikat novinara potom je podnio formalnu prijavu Bruxellesu. Tvrdi da statut krši Europski akt o slobodi medija, uredbu EU-a iz 2024. koja od pružatelja javnih medijskih usluga traži uredničku neovisnost, posebno pravila o neovisnom upravljanju i zaštiti od političkog upletanja (NUNS, Regulation 2024/1083).

Prijava nije presuda. Komisija nije utvrdila da je Portugal prekršio pravo EU-a. No Europski akt o slobodi medija Bruxellesu daje pravnu osnovu koju godišnje izvješće nema: ako statut krši obvezujuća pravila o slobodi medija, Komisija može pokrenuti postupak zbog povrede prava EU-a prema članku 258. UFEU-a, odnosno put kojim se država članica izvodi pred Sud Europske unije.

Politička igra zaklona

Mađarska vlada brzo je pokušala širinu izvješća pretvoriti u politički štit. Ministar János Bóka prikazao je nalaze kao dokaz da problemi s vladavinom prava postoje svugdje u EU-u, a ne samo u Budimpešti (Origo, provladin medij). Neovisni mađarski mediji odgovorili su da je razlika bitna: Mađarskoj je europski novac već zamrznut prema odvojenim pravilima o zaštiti proračuna, odnosno uredbi o uvjetovanosti koja EU-u dopušta uskraćivanje sredstava kada kršenja vladavine prava ugrožavaju europsku potrošnju, kao i prema mjerilima iz fonda za oporavak s izravnim financijskim posljedicama (HVG, Regulation 2020/2092).

Takav argument pomaže vladama pod jačim pritiskom EU-a zamutiti razliku između država koje dobivaju političke preporuke i država kojima je stvarno zaustavljen novac. Kao poruka javnosti može djelovati. Pravno ne mijenja ništa. Godišnje izvješće primjenjuje isti dijagnostički okvir na sve članice. Posljedice se razlikuju zato što ovise o zasebnim instrumentima, a svaki od njih ima vlastite pravne uvjete.

Gdje nadzor postaje administracija

Portugalski primjer pokazuje kako je sustav EU-a konstruiran. Komisija može utvrditi da sudski sustav rješava manje od polovice predmeta koji mu dolaze. Može zabilježiti da upravljačka struktura državne novinske agencije zabrinjava novinare koji u njoj rade. Može sve to objaviti u usporedivom izvješću za 27 država članica i domaćim zagovornicima reformi dati zajedničku referencu.

Bez povrede ugovora, proračunskog okidača ili kršenja medijskog prava, Komisija ne može prisiliti Portugal na promjenu. Prijava o Lusi sada je pred pravnim službama Komisije: pitanje je ima li osnove za postupak zbog povrede prava EU-a. Ako ima, godišnje izvješće moglo bi biti prvi korak prema obvezujućoj presudi. Ako nema, Portugal će se pridružiti sve duljem popisu država članica u kojima Bruxelles precizno dijagnosticira institucionalno slabljenje, svake ga godine javno objavi i zatim gleda kako se ono nastavlja. Tu nadzor nad vladavinom prava prestaje biti moć i postaje administracija.