Portugal spašava milijardu eura

Šest tjedana prije radnog roka za europski fond oporavka od pandemije, portugalska vlada priznaje da stanovi, škole i zdravstvene ustanove neće biti završeni na vrijeme. Rješenje koje predlaže nije povrat novca Bruxellesu, nego prebacivanje nezavršenih projekata u sljedeći ciklus financiranja. Takav potez može zaštititi portugalske javne financije. Neće, međutim, ubrzati izgradnju infrastrukture koja je građanima obećana.

Što kasni

Mehanizam za oporavak i otpornost (RRF) glavni je europski program ulaganja nakon pandemije. Ne funkcionira kao klasična potpora u kojoj Bruxelles nadoknađuje račune jedan po jedan. Svaka država preuzela je konkretne obveze: donijeti određeni zakon, izgraditi određen broj stanova, digitalizirati javnu uslugu. Europska komisija isplaćuje novac tek nakon što provjeri da su te obveze ispunjene (Uredba 2021/241 na EUR-Lexu). Praktični rok za dovršetak preostalih poslova jest 31. kolovoza 2026., kako bi Bruxelles stigao provjeriti rezultate prije pravnog zatvaranja programa u prosincu (Europska komisija).

Portugalski plan, vrijedan 22,2 mlrd. eura u bespovratnim sredstvima i zajmovima, kasni. Ministar Manuel Castro Almeida sada priznaje da će projekti u stanogradnji, obrazovanju, zdravstvu i komunalnoj infrastrukturi probiti kolovoški rok (Observador).

Prema UTAO-u, parlamentarnom tijelu za nadzor proračuna, Portugal je do ožujka potrošio samo 8,1 posto revidiranog cilja potrošnje za 2026., koji iznosi 11,4 mlrd. eura. Da bi nadoknadio ostatak, morao bi u devet mjeseci potrošiti više nego u cijelih pet godina od pokretanja programa (ECO). Neovisno praćenje pokazuje da je otprilike trećina svih ulaganja u kritičnom ili zabrinjavajućem stanju (Notícias de Viana).

Zaobilazno rješenje i njegova cijena

Vlada želi novi zakon, takozvani „diplom o kontinuitetu”, kojim bi se nezavršeni projekti iz RRF-a mogli nastaviti kroz PT2030, sljedeći portugalski ciklus europskog financiranja, ili kroz državni proračun. Za to treba promijeniti pravila osmišljena kako bi se spriječilo da isti posao bude plaćen dvaput. Castro Almeida tvrdi da bi bez takvog izlaza Portugal mogao morati vratiti više od milijardu eura Bruxellesu (ECO).

Kako bi ubrzali potrošnju prije kolovoza, ministri žele i podići prag iznad kojega je potrebno prethodno odobrenje portugalskog Revizorskog suda (Tribunal de Contas), s 950.000 na 10 mil. eura. Umjesto provjere ugovora prije preuzimanja financijske obveze, sud bi ih nadzirao naknadno. Odgovor suda bio je vrlo konkretan: prethodne su provjere samo u 2025. spriječile 159,4 mil. eura nepravilne potrošnje (Jornal Económico). Ako se postupak ubrza, raste rizik rasipanja novca. Ako kontrole ostanu, raste rizik da se europski novac izgubi zbog roka.

Portugal nije iznimka. Španjolska pregovara s Bruxellesom kako bi zadržala nepotrošene ostatke iz RRF-a i preusmjerila ih unutar istog područja politika, nakon što je već povukla 76 posto dostupnih sredstava (El Español, Plan de Recuperación). Rumunjska ima drukčiji problem: više od 4,5 mlrd. eura dovedeno je u pitanje jer je šest reformskih zakona zapelo u političkoj blokadi (Digi24). Portugalska prepreka jest brzina gradnje. Rumunjska je pitanje može li parlament uopće donijeti zakone.

Tko plaća preslagivanje

Ako zaobilazno rješenje prođe, Portugal štiti stopu apsorpcije, odnosno udio europskog novca koji vlada može prikazati kao uspješno iskorišten. Izvođačima ostaju tokovi plaćanja. Općine dobivaju priliku da projekti prežive rok, umjesto da se ugase. U Mafri, gdje su zvučni arhiv vrijedan 4,5 mil. eura i stambene jedinice označeni kao problematični, takav kontinuitet nije nevažan (Jornal de Mafra).

Građani, međutim, i dalje čekaju stanove, ambulante i učionice koje su im obećane. Za obitelj koja računa na socijalni stan ili mjesto koje očekuje novi zdravstveni centar, razlika između „isporučeno do 2026.” i „nastavlja se u sljedećem proračunu” nije administrativna. To su godine kašnjenja. A novac iz PT2030 koji ode na dovršavanje jučerašnjih projekata neće financirati sljedeći krug lokalnih ulaganja: prometne veze, zelenu infrastrukturu i digitalne nadogradnje na koje su općine računale u tom ciklusu.

RRF je zamišljen kao financiranje prema učinku: vlade dobivaju novac za rezultate, ne za trud. Portugal je pronašao način da zaštiti brojke, a da zgrade ne budu završene. To može biti zakonito. Nije isto što i isporuka.