Snažan El Niño, neizvjesna zima u Europi

Prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji (WMO), ekvatorijalni Pacifik zagrijava se prema jednoj od najsnažnijih epizoda El Niña od najmanje 1950. godine. U Europi takva jačina mijenja sezonske izglede, ali ne određuje hoće li zima u nekoj zemlji biti kišna, blaga ili hladna. Da bismo razumjeli zašto, treba najprije znati što mjere brojke koje se navode.

Dva mjerila za isti topli ocean

Meteorolozi prate dugačak pojas oceana uz ekvator u središnjem Pacifiku, poznat kao Niño 3.4 (Climate Reanalyzer). Izračunavaju prosječnu temperaturu površine mora na tom području i uspoređuju je s dugoročnim prosjekom; razlika se naziva temperaturnim odstupanjem. WMO očekuje da će od listopada do prosinca odstupanje u prosjeku iznositi oko 3,7 °C iznad normale. Na vrhuncu epizode 2015./2016., od studenoga do siječnja, iznosilo je 2,6 °C (WMO).

Američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) isto područje promatra drugim mjerilom. Njezin relativni oceanski indeks Niño uzima tromjesečno odstupanje za Niño 3.4, oduzima prosječno odstupanje u svim tropskim oceanima, a zatim primjenjuje dodatnu statističku prilagodbu (NOAA). Zamislite utrku u kojoj svima pomaže vjetar u leđa: oduzme se prednost koju je dobila cijela skupina pa se mjeri samo vodstvo pojedinog trkača.

Na tom strožem mjerilu NOAA procjenjuje da je vjerojatnost dosezanja +2,5 °C, njezina granice za povijesno snažnu epizodu, 83 posto u razdoblju od listopada do prosinca. To bi bilo više od vršnih vrijednosti od +2,3 °C do +2,4 °C zabilježenih 1982./1983., 1997. i 2015. godine (NOAA-ove procjene jačine). Budući da se brojke WMO-a i NOAA-e temelje na različitim mjerilima, ne treba ih uspoređivati kao da su riječ o suparničkim mjerenjima iste temperature.

Neki su mediji otišli i korak dalje. Weatherzone je izvijestio da je temperatura površine mora u toj regiji 5. listopada prvi put prešla 30 °C u dnevnom nizu podataka koji počinje 1981. (Weatherzone, Climate Reanalyzer). Taj se podatak temelji na preliminarnim mjerenjima, a vrijednost ni njezin poredak nije bilo moguće neovisno potvrditi. Tjedna tablica NOAA-e pokazuje 29,9 °C za tjedan sa 30. rujna u sredini, u usporedbi s 29,8 °C za tjedan blizu vrhunca iz 2015. (tjedni podaci NOAA-e). Ti podaci potvrđuju neuobičajenu toplinu, ali tjedni prosjek i drukčije razdoblje izračuna ne mogu potvrditi dnevni rekord.

Kako jedan dio oceana mijenja raspodjelu kiše u svijetu

Istočni pasati uobičajeno guraju toplu površinsku vodu prema Indoneziji i Australiji, dok hladnija voda izranja dalje na istoku. Kad vjetar uporno puše preko kade, voda se gomila na njezinu kraju; kad oslabi, voda se vraća. Kad pasati popuste, topla se voda širi prema istoku, a za njom i kišni oblaci. Pomaknuta cirkulacija zraka dodatno slabi vjetrove, pa se taj proces sam pojačava (objašnjenje NOAA-e).

Procjena NOAA-e od 8. listopada bilježi taj usklađeni obrazac u vjetrovima, oborinama i oceanu. Agencija navodi i da je na pojedinim dubinama u istočnom Pacifiku voda više od 10 °C toplija nego inače (dijagnostička procjena NOAA-e).

Pomak glavnog tropskog pojasa kiše mijenja područja uzlaznog i silaznog strujanja zraka, pa utječe na sezonske izglede i tisućama kilometara dalje. Prognoza WMO-a upućuje na veću vjerojatnost obilnijih oborina u dijelovima šireg područja Afričkog roga, a sušnijih uvjeta u dijelovima indijskog potkontinenta (prognoza WMO-a). Riječ je o promijenjenim izgledima za velika područja; signal iz Pacifika ne omogućuje veću prostornu preciznost.

Europa je na kraju dugog lanca

Pregled Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze i Copernicusa, ažuriran 5. listopada, pokazuje da se prosječan europski odgovor na El Niño razlikuje između studenoga i prosinca te siječnja i veljače (ECMWF/Copernicus). I pojedine zime uz snažan pacifički signal znatno su se razlikovale. Na utjecaj Pacifika djeluju i obrasci tlaka nad Atlantikom, prilike na polovima te stratosfera, viši sloj atmosfere.

Britanska meteorološka služba Met Office u svojem je pregledu od 5. listopada iznijela oba moguća učinka (Met Office). El Niño može povećati izglede za kišnije, olujnije i blaže vrijeme u Britaniji krajem jeseni i početkom zime. Nakon vrhunca zagrijavanja Pacifika, slabiji polarni vrtlog, pojas vjetrova koji kruži visoko iznad Arktika, mogao bi povećati vjerojatnost hladnih razdoblja kasnije tijekom zime. Met Office naglašava da nijedan od tih signala ne predviđa gdje će i kada pasti snijeg.

Najpouzdanija brojka jest procjena WMO-a da je vjerojatnost trajanja pacifičke epizode do kraja veljače gotovo 100 posto; ona se odnosi na ocean, a ne na europsko vrijeme (WMO). Vrlo topao Pacifik može promijeniti sezonske izglede za Europu, ali ne može predvidjeti zimu u pojedinoj zemlji. Nacionalne prognoze koje se ažuriraju tijekom jeseni postupno će preciznije odrediti te izglede.