Putin dobio ovlast za slanje vojske

Kada je Sovjetski Savez 1968. poslao tenkove u Čehoslovačku, invaziju je pravdao „bratskom pomoći” za 200.000 vojnika koje nitko nije pozvao. Za takvu doktrinu nije bio potreban pravni okvir, nego gola sila i poslušan Varšavski pakt. Putinova Rusija isti obrazac danas oblikuje drukčije: 25. svibnja potpisao je zakon kojim se mijenjaju dva savezna zakona i predsjedniku daje jednostrana ovlast da pošalje oružane snage u inozemstvo kad se ruski državljani suoče s „uhićenjem, pritvaranjem ili kaznenim progonom” pred sudovima koje Moskva ne priznaje. Duma, donji dom parlamenta, usvojila ga je s 381-0 glasova. Vijeće Federacije, gornji dom, odobrilo ga je jednoglasno (Kyiv Independent, Meduza). Zakon je stupio na snagu u roku od nekoliko dana.

Time je zaokružen mehanizam koji je Rusija već iskušala u Gruziji 2008., na Krimu 2014. i u istočnoj Ukrajini 2022. Najprije se dijele putovnice, zatim se tvrdi da su novi državljani ugroženi, a potom dolazi intervencija.

Lanac od putovnice do intervencije

Operativna logika zakona oslanja se na drugi instrument: masovnu podjelu ruskog državljanstva stanovništvu koje Moskva namjerava „štititi”. Devet dana prije potpisivanja vojnog zakona Putin je posebnim dekretom ukinuo sve uobičajene uvjete za stjecanje ruskog državljanstva stanovnicima Pridnjestrovlja, moldavskog separatističkog područja pod ruskim utjecajem. Nema uvjeta boravka, jezičnog ispita ni provjere poznavanja povijesti (Meduza). Lansing Institute ocijenio je taj potez kao „koherentan mehanizam hibridnog ratovanja” koji „izravno nadopunjuje” zakon o slanju vojske (Lansing Institute).

Prema dosadašnjem ruskom pravu, svako slanje vojske izvan zemlje zahtijevalo je odobrenje Vijeća Federacije. Putin je na Krimu taj okvir neformalno zaobišao, ali ga je formalno ipak poštovao. Novi zakon tu obvezu potpuno uklanja za operacije „zaštite državljana”, pa odluka o slanju vojske postaje isključivo predsjednička (United24 Media).

Formulacija zakona odnosi se na sudove „u kojima Rusija ne sudjeluje”. Time se izravno pogađaju Međunarodni kazneni sud i Posebni sud za zločin agresije. Trideset četiri države Vijeća Europe osnovale su taj sud 15. svibnja u Kišinjevu, deset dana prije nego što je Putin potpisao vojni zakon (Euronews).

Dvije Europe, dvije procjene rizika

Europske prijestolnice na isti potez ne reagiraju istom razinom uzbune. Estonija je 21. svibnja pozvala ruskog otpravnika poslova, protjerala vojnog pričuvnika i ograničila kretanje diplomata (Estonian MFA). Priprema i zabranu kupnje nekretnina za ruske državljane (ERR). Finska je najavila da od 1. lipnja neće prihvaćati ruske putovnice bez biometrijskih podataka i obvezala se na NATO-ov cilj izdvajanja 5 posto BDP-a za obranu (Yle). Europski parlament poručio je da „prijetiti baltičkim državama znači prijetiti cijeloj Europskoj uniji” (European Parliament).

Najizrazitiji zaokret vidi se u Mađarskoj, gdje nova vlada Tisze pod Péterom Magyarom prekida s politikom prethodne vlasti. Nakon što je 4. svibnja protjerala časnika ruske vanjske obavještajne službe SVR Artura Szuskova, što je Orbánova vlada ranije blokirala, Budimpešta je signalizirala spremnost da podupre sankcije EU-a protiv osoba koje je Orbán osobno štitio, uključujući patrijarha Kirila (Euronews Hungary). Rusija je time istodobno izgubila i pouzdan oslonac za veto u EU-u i dio obavještajne infrastrukture u Budimpešti.

Slovačka je izuzetak. Vlada Roberta Fica nije objavila nikakvo priopćenje o zakonu, dok istodobno vraća rusku diplomatsku i vojno-atašeovsku prisutnost koju su prethodne vlade bile protjerale (Denník N). Europski parlament odgovorio je glasovanjem 347-165 i zaprijetio aktiviranjem mehanizma uvjetovanosti, instrumenta kojim EU može zamrznuti sredstva vladama koje potkopavaju vladavinu prava. Time bi Slovačka mogla dovesti u pitanje milijarde eura europskog novca (Aktuality.sk).

NATO-ova praznina

Češki predsjednik Petr Pavel najpreciznije je opisao strukturni problem: Rusija je „razvila obrazac ponašanja koji gotovo doseže prag članka 5, ali uvijek ostaje malo ispod njega” (Novinky.cz). Operacija „zaštite državljana”, ograničena, poriciva i predstavljena kao humanitarna, iskorištava upravo tu sivu zonu. NATO je na summitu u Varšavi 2016. prihvatio doktrinu prema kojoj i hibridni napadi mogu aktivirati kolektivnu obranu iz članka 5. No Savez je čak i fizička kršenja zračnog prostora dosad tretirao kao povod za savjetovanje prema članku 4, a ne kao okidač kolektivne obrane.

Nijedna NATO-ova institucija zasad nije ponudila poseban odgovor na taj lanac. Europska komisija priprema 21. paket sankcija. NATO-ova inicijativa Eastern Sentry povezuje protuzračnu obranu na istočnom krilu. Ključno pitanje ipak ostaje bez formalnog odgovora: u kojem trenutku podjela putovnica stanovništvu druge države postaje priprema za agresiju? S oko 78.000 ruskih državljana u Estoniji i 40.000 u Latviji (Kyiv Independent), to nije teorijska dvojba.

Rusija je te zakone donijela javno, tijekom dvanaest tjedana, bez ijednog glasa protiv. Europski odgovor još se slaže.