Putin ukrcaje proglašava piratstvom

Vladimir Putin u utorak je upozorio da će Rusija odgovoriti „istom mjerom” ako europske države budu plijenile trgovačke brodove povezane s Rusijom, nazvavši nedavne ukrcaje piratstvom (Reuters). Dmitrij Medvedev otišao je korak dalje i poručio da Rusija ima pravo vojno napadati zapadne trgovačke brodove (Portfolio). No kampanja zapljena koju opisuje Moskva, u kojoj europske mornarice navodno zaustavljaju tankere i prodaju njihov teret, ne odgovara onome što se doista dogodilo na moru. Rusija ograničene europske ovlasti ukrcaja pretvara u priču o piratstvu jer joj je politički učinak takve tvrdnje korisniji od njezine pravne utemeljenosti.

Što je Europa doista učinila

Najvidljiviji potez Europske unije bio je ukrcaj na tanker Toa Payoh 2. kolovoza. Snage pod talijanskim vodstvom u okviru operacije IRINI, pomorske misije EU-a u Sredozemlju, ukrcale su se na tanker pod kamerunskom zastavom zapadno od Pantellerije nakon što je kapetan odbio radijsku provjeru (Reuters/KFGO). U izvješću same operacije IRINI pravna osnova opisana je kao „ostvarivanje prava pregleda radi provjere države zastave” (EEAS). Drugim riječima, provjeravalo se plovi li brod pod stvarnom zastavom. To nije ovlast za zapljenu nafte.

I drugdje se vidi isti obrazac. Ujedinjena Kraljevina u lipnju je u La Mancheu presrela Smyrtos, ali riječ je bila o presretanju, ne o zapljeni (BBC). Francuska je od rujna 2025. privremeno zadržala nekoliko sumnjivih tankera, ali je Boracay pustila nakon nekoliko dana. Ni u jednom slučaju javno dostupni sudski spisi ne potvrđuju zapljenu tereta (Le Figaro, Il Foglio). Dokumentirani su ukrcaji i privremena zadržavanja. Trajna zapljena broda ili njegova tereta u pravnom postupku nije.

Luke, a ne otvoreno more

Dvadeset i prvi paket sankcija protiv Rusije, koji je Europska unija usvojila 23. srpnja, dodao je 41 brod iz takozvane flote u sjeni na crnu listu i proširio kriterije na brodove koji opslužuju već sankcionirane tankere (Vijeće, finska vlada). Dio izvještaja sugerirao je da paket državama članicama daje ovlast za prodaju zaplijenjene ruske nafte. Objavljeni tekstovi EU-a takvu ovlast ne pokazuju. Europska komisija sankcije protiv Rusije predstavlja kao mjere usmjerene na imenovane brodove, poduzeća i usluge, a ne kao samostalno dopuštenje za zaustavljanje tankera na otvorenom moru (Komisija).

Najpouzdaniji europski alati administrativne su naravi: zabrane uplovljavanja u luke, uskraćivanje osiguranja, odbijanje opskrbe gorivom i lučkih usluga. Ti alati djeluju tiho, ali učinkovito. Na otvorenom moru mornarice imaju mnogo manje pravnih mogućnosti. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, poznata kao UNCLOS, ratnim brodovima dopušta ukrcaj samo u uskim okolnostima, primjerice kada je zastava broda sporna (UNCLOS). Norveška obalna straža dobro pokazuje tu razliku: od tankera u prolazu traži dokumente o osiguranju na dobrovoljnoj osnovi, jer nema pravnu ovlast prisiliti ih na predaju tih dokumenata (Kystverket).

Zašto je moskovski okvir važniji od same prijetnje

„Piratstvo” u međunarodnom pravu ima precizno značenje, a provedba sankcija nije dio njega. No kao politička poruka taj izraz ima jasnu svrhu. Za vanjskopolitičke sankcije Europske unije potrebna je jednoglasnost, dakle pristanak svih država članica, a Grčka je tu polugu već iskoristila kako bi u 21. paketu osigurala izuzeće za ukapljeni prirodni plin (Euronews). Mađarska nema morsku obalu i ne sudjeluje izravno u pomorskoj provedbi sankcija, ali njezina energetska ovisnost o Rusiji daje domaću težinu argumentu da provedba sankcija previše košta.

Što Moskva više podiže dojam cijene, to više prostora dobivaju vlade koje se žele protiviti sljedećem krugu sankcija. Prema danskom Børsenu, Rusija već sastavlja zamjensku flotu u sjeni, što znači da svaki ciklus provedbe potiče sljedeći krug zaobilaženja, umjesto da donese čisto zaustavljanje tokova (Børsen).

Obje strane preuveličavaju vlastitu poziciju. Europa se ukrcavala na tankere, ali nije zaplijenila teret. Rusija je zaprijetila odmazdom, ali nije zaplijenila brodove EU-a. Stvarna europska poluga nalazi se u lukama, osiguravateljskim uredima i uskraćivanju usluga, gdje tiho odbijanje vrijedi više od bilo kojeg pomorskog ukrcaja. Stvarna meta Moskve nisu europski ratni brodovi. Meta je jednoglasnost potrebna za sljedeći paket sankcija.