Genska terapija održava poboljšanje sluha godinama

Učinci genske terapije za rijetki oblik gluhoće traju godinama

Osobe rođene s rijetkim oblikom nasljedne gluhoće sada mogu registrirati zvukove koji prije nisu izazivali nikakav mjerljiv odgovor slušnog sustava. U ispitivanju provedenom u osam bolnica u Kini, promjena je zabilježena kod 38 od 42 sudionika nakon jedne doze genske terapije, pokazuju rezultati objavljeni u travnju u časopisu Nature (Fudan University). Terapija nadomješta funkciju jednog određenog gena pa može pomoći samo maloj skupini oboljelih. U toj je skupini, međutim, zabilježen velik pomak u izmjerenom sluhu.

Što test sluha zapravo mjeri

U ispitivanju su sluh mjerili testom koji pušta zvukove različite glasnoće. Bilježi najtiši zvuk koji izaziva mjerljiv odgovor duž slušnog puta; ta se razina naziva slušnim pragom. Zamislite kako pojačavate radio iz tišine: prag je točka na kojoj prvi put nešto čujete, pa niža vrijednost znači da do uha dopiru tiši zvukovi.

Prije liječenja prosječni slušni prag sudionika bio je iznad 97 na posebnoj ljestvici koju test koristi. Kod pacijenata praćenih najdulje, dvije i pol godine nakon doze, pao je na 42 (Nature). Drugim riječima, uho je reagiralo samo na vrlo glasne zvukove, ako je uopće reagiralo, a nakon terapije počelo je reagirati i na mnogo tiše.

Najdulje praćenje obuhvaća samo dio skupine jer su se pacijenti uključivali u različito vrijeme. U prikazu istog ispitivanja Harvard Medical School navodi da su poboljšanja sluha trajala godinama (Harvard Medical School). Ispitivanje je provedeno u jednoj skupini: terapiju su primili svi sudionici, bez usporedne skupine koja je ostala bez liječenja, pa su rezultati svakog pacijenta uspoređeni s njegovim sluhom prije terapije.

Nadomještanje upute koja nedostaje

Geni su svojevrsni recepti prema kojima stanice stvaraju bjelančevine, molekule koje obavljaju većinu poslova u tijelu. Gen OTOF sadrži uputu za stvaranje bjelančevine otoferlin, nužne za sluh. Osobe s ovim oblikom gluhoće nasljeđuju neispravne kopije gena pa njihove stanice nemaju ispravnu uputu.

Terapija stanicama daje ispravnu kopiju gena, kao da se u kuharicu vrati stranica koja nedostaje pa kuhinja napokon može pripremiti jelo. Očekuje se da će stanice tako same početi stvarati otoferlin. Ispitivanje je provjeravalo je li se slušni put nakon toga počeo odazivati na zvuk, a kod većine sudionika jest.

Ta preciznost ujedno ograničava doseg terapije: može pomoći samo osobama čija je gluhoća posljedica neispravnog gena OTOF. Njih je moguće prepoznati genetskim testiranjem jer se ovaj oblik gluhoće po simptomima ne razlikuje od mnogih drugih uzroka gubitka sluha.

Kad je riječ o sigurnosti, istraživači nisu zabilježili toksičnost koja bi ograničila dozu u ranom razdoblju koje je ispitivanje trebalo procijeniti. To znači da nisu pronašli nuspojave toliko teške da bi isključile ispitivanu dozu. Zabilježili su, međutim, ozbiljan pad broja neutrofila, bijelih krvnih stanica koje prve sudjeluju u obrani od infekcije (Nature).

Od registriranja zvukova do razumijevanja riječi

Niži prag pokazuje da se sada registriraju tiši zvukovi. Sam po sebi ne dokazuje da je sluh normalan niti izravno govori razumije li osoba govor. Zamislite dijete koje je dobilo prve naočale: slova su jasnija, ali čitanje i dalje mora naučiti.

Slušni sustav funkcionira slično. Mozak mora naučiti pretvarati niz zvukova u riječi, a za to su potrebni vrijeme i vježba uz zvuk. Prema Harvard Medical School, pacijenti kojima se sluh vratio u ovom ispitivanju postupno su bolje razumijevali govor (Harvard Medical School). „Postupno” je prava riječ jer se jezične sposobnosti razvijaju mjesecima i godinama, a ne u trenutku kad test zabilježi prvi odgovor.

Zato rezultate valja razmatrati odvojeno. Čvršći je dokaz o poboljšanju sluha: riječ je o izravnom mjerenju prije i nakon terapije, a promjena je zabilježena kod velikog dijela liječenih. Rezultat o razumijevanju govora upućuje na poboljšanje, ali ovisi o sporijem procesu koji se još prati.

Kod osoba s tim specifičnim nasljednim oblikom gluhoće, ispitivanje pokazuje da jedna doza genske terapije može znatno poboljšati mjerljivi sluh, a kod pacijenata praćenih najdulje poboljšanje se održalo. Daljnje praćenje istih pacijenata pokazat će pretvaraju li se ti dobici pouzdano i u bolje razumijevanje govora i razvoj jezika.