Rekordan izvoz nafte skriva rusku krizu goriva

Ukrajinski napadi bespilotnim letjelicama izbacili su iz pogona više od petine ruskih kapaciteta za preradu nafte, a nestašice goriva zahvatile su 55 od 83 ruske regije. Istodobno, utovar sirove nafte u ruskim zapadnim lukama mogao bi u lipnju dosegnuti rekordnih 2,7 do 2,8 milijuna barela dnevno. Iz zemlje odlazi više nafte nego ikad, dok Rusi čekaju u redovima za benzin.

Objašnjenje je u ulozi rafinerija. Rafinerija uzima sirovu naftu i pretvara je u goriva koja se svakodnevno troše: benzin, dizel, kerozin. Ukrajina ne pokušava zaustaviti rusko crpljenje nafte iz zemlje, nego uništava sposobnost Rusije da tu naftu pretvori u uporabljivo gorivo. Sirova nafta koja se više ne može preraditi kod kuće preusmjerava se prema izvoznim terminalima, pa pomorske isporuke rastu upravo u trenutku kada se benzinske postaje prazne (Tagesspiegel).

Razmjeri se vide na moskovskoj rafineriji. U 2024. preradila je oko 11,6 milijuna tona sirove nafte, a sada će, prema dostupnim izvješćima, mjesecima biti izvan pogona (Focus). Kad stane jedno tako veliko postrojenje, s domaćeg tržišta istodobno nestaju i benzin i dizel. Proizvodnja benzina u Rusiji pala je na oko 90.000 tona dnevno, otprilike četvrtinu ispod lipanjskog dnevnog prosjeka.

Pada i kakvoća goriva koje Rusija još može proizvesti. Poljski izvori navode da je Moskva u izvanrednim okolnostima snizila standard s Euro 5 na Euro 3, što znači prljavije gorivo s većim udjelom sumpora, jer proizvodnja goriva više kakvoće više ne pokriva potražnju (Business Insider Polska, Money.pl).

Tko plaća cijenu u Rusiji

Prvi udar osjećaju ruski potrošači i poljoprivrednici. Krim je 21. lipnja zaustavio prodaju goriva fizičkim osobama. U Irkutsku su vlasti uvele ograničenja po vozilu, zabranile kupnju u kanistrima te dale prednost hitnim službama i poljoprivredi (Devdiscourse/Reuters). Putin je priznao da prije žetve treba osigurati gorivo (Rzeczpospolita). Ministar poljoprivrede Tatarstana savjetovao je poljoprivrednicima da drže zalihe za deset dana do dva tjedna (The Moscow Times).

Pritisak na proračun pritom nije sporedan. Rusija rafinerijama plaća subvencije, poznate kao „damper” isplate, kako bi domaće cijene goriva ostale stabilne. Samo u svibnju one su narasle na 204 milijarde rubalja. Taj račun raste u najgorem trenutku: prihodi od nafte i plina pali su 30 posto na godišnjoj razini u razdoblju od siječnja do svibnja, a federalni manjak dosegnuo je 6,0 bilijuna rubalja (KSE Chartbook). Šteta na rafinerijama mijenja i strukturu izvoza: umjesto dizela i benzina, koji vrijede više jer prerada dodaje vrijednost, Rusija prodaje više sirove nafte, s manjom zaradom po barelu.

Ruska vojska vjerojatno će nestašice osjetiti posljednja, jer vojni korisnici imaju prednost u opskrbi. Poljski analitičari upozoravaju da su tvrdnje o neposrednoj nestašici goriva na bojištu zasad pretpostavka, a ne utvrđena činjenica (Onet).

Europski problem nije na crpkama, nego u politici

Za europske, pa tako i hrvatske vozače, izravni učinak na cijene zasad izgleda ograničeno. Veći dotok ruske sirove nafte na svjetsko tržište mogao bi čak blago pritisnuti globalne cijene nafte naniže (Tagesschau). Stvarni problem nalazi se u političkom mehanizmu europskih sankcija.

Bugarska ima samo jednu veliku rafineriju: Neftochim u Burgasu, povezanu s Lukoilom, koja opskrbljuje oko 60 posto bugarskog tržišta goriva. Sofija sada tu ovisnost koristi kako bi se usprotivila dijelovima predloženog 21. paketa sankcija Europske unije, kojim bi se pooštrila ograničenja za vlasništvo povezano s Rusijom. Bugarski ministar vanjskih poslova govori o „rezervama”, a ne o formalnom vetu, ali energetski argument već oblikuje pregovore (BNR News, Euronews).

Mađarska ovisnost nije samo logistička nego i profitabilna. MOL kupuje rusku naftu Urals uz popust, a gotove proizvode cijeni prema globalnoj referentnoj cijeni Brent, zadržavajući razliku. Budimpešta je oko te razlike izgradila i porez na izvanrednu dobit (24.hu). Strože sankcije koje bi smanjile popust na Urals izbrisale bi i MOL-ovu maržu i dio državne porezne osnovice.

KSE je u međuvremenu procijenio da su 192 tankera iz ruske „flote u sjeni” samo u travnju prevozila rusku sirovu naftu ili naftne proizvode. Ukrajinski napadi i sankcije Europske unije pogađaju različite dijelove istog naftnog lanca. Napadi stvaraju fizičku nestašicu unutar Rusije. Sankcije pokušavaju ograničiti prihode koje Rusija ostvaruje od izvoza koji još funkcionira. Dok god države članice pregovaraju oko kopnene ovisnosti o rafinerijama, a tankeri iz flote u sjeni slobodno prevoze naftu morem, nijedan od ta dva instrumenta ne djeluje do kraja.