Rheinmetall preuzima kontrolu nad DOK-ING-om

Rheinmetall je preuzeo 51 posto vlasništva u DOK-ING-u, hrvatskoj tvrtki specijaliziranoj za besposadna kopnena vozila i robote za razminiranje (Hrvatski izvoznici, Rheinmetall). Većinski udio u pravilu znači nadzor nad upravom, strateškim smjerom i odlukama o izvozu. Vlada u Zagrebu posao je predstavila kao stvaranje „europskog središta za besposadne sustave”, no vlasnička struktura Rheinmetallu daje odlučujući glas. U dostupnim javnim dokumentima zasad nema jasnog traga o zaštitnim mehanizmima koji bi taj nadzor ograničili.

Što je Rheinmetall preuzeo

Središnji DOK-ING-ov proizvod je Komodo, teška hibridna platforma zamišljena kao modularna osnova za vatrenu potporu, izviđanje, logistiku i razminiranje (Biz Srbija). Osnivač Vjekoslav Majetić zadržao je 49 posto udjela. Novo društvo, preimenovano u Rheinmetall Unmanned Vehicles sa sjedištem u Zagrebu, tu sposobnost uključuje u širu Rheinmetallovu ponudu oklopnih vozila, streljiva i sustava protuzračne obrane. Njemačka kompanija DOK-ING time ne veže samo ugovorom, nego ga smješta u vlastitu industrijsku strukturu.

Predsjednik uprave Rheinmetalla Armin Papperger na predstavljanju u Zagrebu najavio je trajna ulaganja (tportal.hr). Rekao je da će Rheinmetall najmanje udvostručiti dosadašnje DOK-ING-ove prihode i otvoriti nova radna mjesta. Dio hrvatskih medija otišao je korak dalje, pišući o stotinama milijuna eura planirane potrošnje, ali te brojke zasad nisu potvrđene u objavljenoj Rheinmetallovoj dokumentaciji niti neovisno provjerene (Jutarnji list).

Regionalni lanac opskrbe pod jednim krovom

Kada se DOK-ING stavi uz postojeće Rheinmetallove poslove u regiji, pojedinačni ugovori počinju izgledati kao lanac opskrbe kojim može upravljati ista kompanija. U Rumunjskoj je Rheinmetall osigurao paket koji obuhvaća vozila, protuzračnu obranu i streljivo, procijenjen na oko 5,7 mlrd. eura, s isporukama do 2028. odnosno 2030. godine (DefenseRomania). Samo dio koji se odnosi na protuzračnu obranu vrijedan je više od 1,4 mlrd. eura (Adevărul).

Dodavanjem hrvatske podružnice za besposadna vozila buduće nabave lakše slijede već uhodanu putanju. Mehanizam je vrlo konkretan: programi obuke, ugovori o održavanju, pričuvni dijelovi, programske nadogradnje i certifikacijski standardi postupno vežu kupca uz postojećeg dobavljača. Promjena dobavljača tada znači ponovno obučavanje posada, obnavljanje logističkih lanaca i novu provjeru interoperabilnosti. Svaki ugovor povećava trošak izlaska iz sustava prije sljedećeg. Tako nastaje industrijska ovisnost u obrambenom sektoru.

Italija je pregovarala tvrđe

Najjasnija mjera hrvatske pregovaračke pozicije vidi se u talijanskom dogovoru s istom kompanijom. Kada je rimski nacionalni prvak Leonardo ušao u partnerstvo s Rheinmetallom za kopnena vozila, dogovoreno je zajedničko društvo u omjeru 50 naprama 50, pravno smješteno u Rimu i operativno u La Speziji, uz plan da se 60 posto proizvodnih aktivnosti odvija u Italiji (Leonardo). Hrvatska je dobila omjer 51 naprama 49 u korist Rheinmetalla, bez javno dokumentiranog minimalnog udjela domaće proizvodnje ili zaštite nad izvoznim odlukama.

Italija je za stol donijela nacionalnog prvaka s postojećim proizvodnim linijama i političkom težinom u Bruxellesu. Hrvatska je donijela specijaliziranu tvrtku i potrebu da se brzo uključi u europski obrambeni ciklus. Uvjeti odražavaju razliku u pregovaračkoj snazi. Zajednička društva u kojima nijedna strana nema potpunu kontrolu, poput francusko-njemačke grupe za kopnene sustave KNDS, čije je planirano uvrštenje na burzu nedavno odgođeno zbog dvojbi oko industrijskih kapaciteta (Zonebourse), napreduju sporije. Većinska preuzimanja zatvaraju se brže.

Tko Hrvatskoj duguje odgovor

Javno dostupni podaci dovoljno jasno pokazuju zašto je Rheinmetall želio DOK-ING. Ne pokazuju, međutim, ostaje li intelektualno vlasništvo tvrtke stvarno u Hrvatskoj, niti hoće li se odluke o izvozu donositi u Zagrebu ili Düsseldorfu. U izvještajima citiranima u ovom tekstu nema javnog dokaza o hrvatskoj provjeri izravnog stranog ulaganja, odnosno postupku kojim država procjenjuje preuzimanje strateških tvrtki, kao ni o saborskoj raspravi ili postupku ispitivanja koncentracije (Rheinmetall).

Europska izdvajanja za ponovno naoružavanje rastu. Države bez velikog nacionalnog obrambenog prvaka u svakom će sličnom poslu imati težu verziju iste pogodbe: prihvatiti uklapanje u proizvodnu i servisnu mrežu jedne kompanije ili ispregovarati zaštitne mehanizme koji čuvaju domaći nadzor nad time što se proizvodi, kome se prodaje i pod kojim uvjetima izvozi. Hrvatska vlada brani naziv „europskog središta”. Još nije pokazala zaštitne mehanizme koji bi taj naziv učinili vjerodostojnim.