Suparnici dijele zaduženi SFR

Altice France počivao je na jednostavnoj okladi: da će kamatne stope zauvijek ostati niske. Patrick Drahi zadužio se za milijarde eura kako bi između 2014. i 2016. sastavio paneuropsko telekomunikacijsko carstvo, kupujući operatore u Francuskoj, Portugalu i Sjedinjenim Državama. Ta se oklada raspala. SFR, drugi najveći francuski mobilni operator i najvrjedniji dio toga carstva, sada dijele njegova tri preostala konkurenta: Orange, Bouygues Telecom i Free. Krizu Drahijeva duga nije izazvalo 25 milijuna korisnika koji SFR-u plaćaju mobilne usluge, ali vrlo je vjerojatno da će osjetiti njezine posljedice.

Kako su više kamate slomile model

Drahi je 2014. kupio SFR od Vivendija za približno 17 mlrd. eura, gotovo u cijelosti novcem prikupljenim visokoprinosnim obveznicama, odnosno dugom koji nosi višu kamatu jer je za vjerovnike rizičniji (Swissinfo). Model je bio jednostavan: jeftino se zadužiti, kupiti operatore, srezati troškove, refinancirati dug i krenuti ispočetka.

Funkcionirao je dok su kamatne stope Europske središnje banke bile blizu nule. Kada ih je ESB, koji određuje cijenu novca za 20 zemalja eurozone, u razdoblju 2022.-2023. podigao za 4,5 postotnih bodova, dug Altice Francea, koji je na vrhuncu premašio 24 mlrd. eura, postao je neodrživ (IFR, NautaDutilh). Agencije za kreditni rejting spustile su ocjenu tvrtke duboko u špekulativni razred (Cbonds). Restrukturiranje pod nadzorom suda, dovršeno krajem 2025., prisililo je vjerovnike da prihvate manje od iznosa koji im se dugovao, čime su iz bilance izbrisane milijarde eura (Ropes & Gray). Drahijevo osobno bogatstvo, nekoć procjenjivano na gotovo 22 mlrd. dolara, smanjilo se na djelić toga iznosa (Crain Currency). Prodaja SFR-a služi otplati onoga što je od duga preostalo.

Manje operatora, viši računi: europsko iskustvo

Dogovor bi francusko mobilno tržište smanjio s četiri operatora na tri. Za korisnike SFR-a pitanje je vrlo konkretno: hoće li mi račun za mobitel porasti?

Europsko iskustvo upućuje na to da hoće. BEREC, tijelo europskih telekomunikacijskih regulatora, utvrdio je da su usporediva spajanja s četiri na tri operatora podizala cijene za 10 do 15 posto (BEREC). Studija CEPR-a zaključila je da konsolidacija povećava cijene, a pritom ne donosi pouzdano veća ulaganja kojima se takvi poslovi obično opravdavaju (CEPR VoxEU).

Sama Francuska pokazala je da obrnuti smjer djeluje. Kada je Free 2012. ušao na tržište kao četvrti operator, cijene mobilnih usluga samo su te godine pale 11,4 posto (podaci ARCEP-a prema Rude Baguetteu). Prosječni mjesečni računi u sljedećem su desetljeću pali s 27,30 na 14,30 eura (Telecoms.com). Free, tvrtka čiji je ulazak srušio cijene, sada je jedan od triju kupaca SFR-a, čime bi s tržišta nestao četvrti igrač.

Portugal pokazuje isti obrazac iz suprotnog kuta. Rumunjski operator DIGI ušao je na portugalsko tržište krajem 2024. s mobilnim paketima od 4 eura mjesečno. Do proljeća 2026. cijene telekomunikacijskih usluga u Portugalu pale su 2,2 posto na godišnjoj razini (ANACOM prema Tek Sapou). Više operatora gura cijene prema dolje. Manje operatora čini suprotno.

Test bez jednostavnog rješenja

Regulatorno odobrenje nije sigurno. Francusko tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja ima do 18 mjeseci za odluku, a u postupak se može uključiti i Europska komisija. Novi nacrt smjernica za spajanja, pripremljen pod povjerenicom Teresom Riberom, veću težinu daje „otpornosti” i sposobnosti ulaganja (EK). No Komisija dosad nije odobrila nijedno telekomunikacijsko spajanje s četiri na tri operatora bez uvjeta da se pojavi vjerodostojan novi tržišni ulaznik. U Španjolskoj je to bio DIGI. U Italiji Iliad. U Francuskoj takav kandidat nije očit.

Upravo je ta praznina najveća slabost dogovora. Ako regulatori ne pronađu četvrtog operatora spremnog ući na tržište, izbor se svodi na dvije mogućnosti: blokirati spajanje ili ga odobriti uz znanje da su svi usporedivi presedani završili višim cijenama. Za 25 milijuna francuskih korisnika mobilnih usluga odgovor će se vidjeti na sljedećim računima.