Rumunjska našla još pet eksplozivnih dronova

Rumunjski ministar obrane Radu Miruta objavio je da je na moru pronađeno i uništeno još pet ostataka dronova, pri čemu su neki još nosili aktivan eksploziv. Prema Pressonlineu, time se lipanjska eksplozija u luci Constanta više ne može čitati kao izdvojena nesreća, nego kao ponavljajući sigurnosni problem na jugoistočnom krilu Europske unije i NATO-a.

Rumunjske službe u takvim slučajevima moraju pronaći objekt, procijeniti može li eksplodirati, sigurno ga uništiti i utvrditi treba li u postupak uključiti Kijev. Istodobno moraju spriječiti da oružje koje je doplutalo iz rata u Crnom moru preraste u savezničku krizu.

Kako je Constanta postavila obrazac

Lipanjska eksplozija pokazala je redoslijed problema. Ukrajinski pomorski dron stigao je do luke Constanta i eksplodirao. Ukrajina je Bukurešt upozorila otprilike 10 do 15 minuta prije detonacije, a poslije je incident opisala kao izoliran slučaj, tvrdeći da je rusko elektroničko ratovanje prekinulo nadzor nad četirima dronovima Sargan-3000 lansiranima blizu Sevastopolja (Agerpres, Romania Observer).

Bukurešt je odgovorio bilateralnim protokolom. Miruta je od Ukrajine službeno zatražio da se svaki dron lansiran u Crnom moru programira tako da se samouništi prije ulaska u rumunjske vode (BTA). Krajem lipnja rumunjski su timovi kod Rachelua, u okrugu Tulcea, pronašli dijelove drona s eksplozivnim teretom i proveli nadziranu detonaciju (Agerpres).

Ključno je pitanje tko takve objekte stvarno uklanja. Rumunjska obalna straža i timovi za uklanjanje eksplozivnih sredstava nose neposredni rizik. NATO i Europska unija daju odvraćanje, političke konzultacije i diplomatsku težinu, ali prvi tim za razminiranje ne šalju oni. Šalje ga Rumunjska.

Bukurešt nije aktivirao članak 4. Sjevernoatlantskog ugovora, odredbu koja svakoj članici omogućuje da zatraži konzultacije saveza ako se osjeća ugroženom, niti je Sjevernoatlantsko vijeće održalo izvanrednu sjednicu zbog tih incidenata (NATO). To je bila svjesna odluka. Predsjednik Nicusor Dan odgovornost za širi rat pripisao je Moskvi, ali je ukrajinsku putanju drona tretirao kao tehnički problem usklađivanja, a ne kao napad na Rumunjsku (Moldova1). Bukurešt namjerno drži problem ispod razine formalne NATO-ove krizne politike.

Regionalni mehanizmi, nacionalni računi

Najkonkretniji institucionalni odgovor zasad je regionalan. Rumunjska, Bugarska i Turska 8. srpnja proširile su mandat svoje Crnomorske skupine za protuminsko djelovanje, operativne od srpnja 2024., tako da uz klasično uklanjanje mina obuhvati i zaštitu ključne podmorske infrastrukture (Agerpres, BNR).

Zapovjedništvo skupine rotira se svakih šest mjeseci između triju država, a operativni opseg već je velik. Prema bugarskim podacima koje prenosi BNR, od 2024. na crnomorskim trgovačkim rutama neutralizirano je više od 150 plutajućih mina. Ostaci dronova i pomorski dronovi sada se uklapaju u isti operativni okvir kao i zaostale mine.

Ograničenja te skupine pokazuju kako se trošak raspoređuje. Zajednički proračun nije javno potvrđen. Bugarska planira kupiti sedam protuminskih plovila kako bi osigurala svoj dio kapaciteta, što znači da svaka država financira vlastitu opremu umjesto da povlači novac iz zajedničkog fonda (24 Chasa).

Dron koji leti, međutim, najprije je problem protuzračne obrane, a tek poslije plutajuća olupina. Trilateralna skupina preuzima objekt tek nakon što ga je lanac protuzračne obrane propustio ili ga nije zaustavio.

Nerazmjer u presretanju

Rumunjski slučaj lokalna je verzija šireg europskog problema. Slanje dvaju borbenih zrakoplova radi presretanja jednog jeftinog drona može stajati više od samog drona, pokazuje analiza povezana s NATO-om koju je prenio Euronews. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte predstavio je planove za više od 40 mlrd. dolara savezničkih ulaganja u obranu od dronova tijekom pet godina (Deutschlandfunk), a Rumunjska se uključila u novu NATO-ovu inicijativu Drone Edge (Agerpres).

Novac je najavljen. Drugo je pitanje hoće li se dovoljno brzo pretvoriti u senzore, ometače i slojevitu obranu prije nego što sljedeći objekt dopluta do obale.

Crno more zasad nije postalo pomorska kriza usporediva s Crvenim morem, gdje napadi na teretne brodove dižu premije ratnog rizika i mijenjaju rute. Grčka i bugarska istraživanja nisu pronašla dokaze da su rumunjski incidenti povećali troškove osiguranja ili promijenili komercijalne pravce. Prijetnja je još ponajprije institucionalna: tiče se sigurnosti plovidbe i zaštite infrastrukture, a ne poremećaja tržišta.

Rumunjska zato nosi teret prvog odgovora na sivu pomorsku prijetnju koju savezničke strukture mogu razmatrati, financirati i odvraćati, ali je još ne mogu zaustaviti na mjestu dodira. Bilateralni protokoli s Kijevom, trilateralna protuminska skupina i NATO-ova obećanja o ulaganjima odgovori su na taj jaz. Nijedan ga zasad ne zatvara.